ILIJIĆ, Stjepko

traži dalje ...

ILIJIĆ, Stjepko, pisac (Stari Grad, 1. IX. 1864 — Zagreb, 6. II. 1933). U Zadru 1882. završio gimnaziju i položio učiteljski ispit. Učitelj je u Dalmaciji 1883–99. te državni prosvjetni službenik u Sarajevu i Mostaru 1899–1917. Uređivao je stručne pedagoške novine Učiteljska zora (1905–16). Pjesme, pripovijetke, književne kritike, recenzije, osvrte i prijevode te članke iz dječje psihologije i gospodarstva objavljivao u periodicima i novinama Narodni list (1885, 1890–93, 1895–1901, 1903–04, 1908, 1911, 1913), Hrvatska (1886–89, 1892–94), Prosvjeta (1893, 1895–96, 1900, 1903–05, 1908, 1910), Školski vjesnik (1900, 1902), Jadran (1903), Nuova rassegna (Firenca 1903–08), Učiteljska zora (1905–15, 1917), Savremenik (1906–09, 1918, 1920, 1923, 1927–29), Srđ (1908), Bosanska vila (1910), Jutarnji list (1916–17, 1923, 1930, 1932), Obzor (1916–18, 1922–32), Hrvatski ekonomista (1917), L’Adriatico jugoslavo (1919), Učitelj (1920–22), Jugoslavenski ekonomist (1921), Jugoslavenski Lloyd (1921), Hrvatski list (1924–27), L’Europa orientale (Rim 1924), Pučka prosvjeta (1924–25, 1928, 1930, 1932), Novo doba (1927, 1929), Hrvatska revija (1929), Rivista di letterature slave (Rim 1929). Pjesništvo mu je uglavnom domoljubno, a pripovjednu prozu obilježava lokalna tematika (Hvar, BiH). Slična su ishodišta i neoromantičarskoga epa Ali-beg Čengijić i Biserka (1906), pisana u tradiciji usmene narodne epike. Uspjeliji je dopjev nedovršena spjeva P. Preradovića Lopudska sirotica (Vijenac, 1903), u kojem nastoji slijediti ideju i metriku izvornika. Autograf epske pjesni Napoleonova smrt nalazi se u Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU. Na hrvatski je prepjevao djelo I Sepolcri U. Foscola (Grobovi. Mostar 1905).

DJELA: Pjesme u stihu i prozi. Donja Tuzla 1900. — Lopudska sirotica. Donja Tuzla 1903. — Ali-beg Čengijić i Biserka. Zadar 1906.
 
LIT.: P. Kuničić: Pučki dalmatinski učitelji na kulturnome polju izvan škole. Učiteljski glas, 1(1899) 11, str. 272–274. — T. Alaupović: Pjesme u stihu i prozi. Nada, 6(1900) 24, str. 82. — J. Hranilović (Hr): Pjesme u stihu i prozi. Vienac, 33(1901) 11, str. 217–218. — J. Kazarek: Slavische Literaturgeschichte. Leipzig 1906, 109. — A. Petravić: Osvrt na neka novija izdanja i pojave. Prosvjeta, 14(1906) 2, str. 59–63. — H. Kreševljaković: Stjepko Ilijić. Učiteljska zora, 13(1917) 3, str. 49–51. — (Nekrolozi): I. Esih (ie.), Obzor, 74(1933) 31, str. 2. — K. Šegvić (K. Š.), Hrvatska smotra, 1(1933) 2, str. 90–92. — J. Tomasović (J. T.), Jadranska vila, 6(1933) 2/3, str. 30–31. — U. Urbani, L’Europa orientale (Roma), 13(1933) 3/4, str. 185–186.
 
Bruno Kragić (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ILIJIĆ, Stjepko. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/8407>.