ISEVIĆ, Emin Muhamed

ISEVIĆ, Emin Muhamed (Emīn Muḥammad ‘Īsevī-zāde), kadija, povijesni pisac i pjesnik (Sarajevo, druga pol. XVIII. st. — Sarajevo, 1816). Nema podataka o njegovu školovanju, ali je nedvojbeno stekao visoku izobrazbu. Poslije je bio kadija. Ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija navodi da je I. (naziva ga Mulla-efendija Mehmed-Emin) došao u Sarajevo 1772. Sudjelovao je u čestim sukobima Bosne s Portom. Njegovo je djelovanje Porta ocijenila štetnim za vlast sultana i njegovih pokrajinskih namjesnika, pa je na poč. XIX. st. dvaput osuđivan na progonstvo. Drugi je put prognan 1809. na Lemnos. U dokumentu kojim se šalje u progonstvo navodi se da je po povratku u Sarajevo iz prvoga progonstva nastojao pobuniti ejalet (pokrajinu). Prije 16. IV. 1812. postao je profesor u Edirneu pa u bosanskoj vojsci šejh, kako se sâm potpisao. Otada je živio u Sarajevu. Na Lemnosu je turskim jezikom napisao sastavak u kojem je opisao političke i društvene prilike u Bosni svojega doba. Strogo je kritizirao nositelje turske vlasti u Bosni, pokrajinske i lokalne, više feudalne i vojne krugove, koje je označio nositeljima svih zala i nevolja kojima je Bosna bila izložena. Spis je danas poznat pod naslovom Prilike u Bosni (Ahval-i Bosna). Natpise, kronograme i pjesme potpisivao je pseudonimom Emin.