IVANČEVIĆ, Ivo

IVANČEVIĆ, Ivo, internist, farmakolog i toksikolog (Zagreb, 19. XII. 1892 — Rogaška Slatina, 11. XI. 1970). Klasičnu gimnaziju završio 1911. u Zagrebu, a studij medicine 1918. u Grazu. Po završetku studija kraće je vrijeme radio u Brestovcu, lječilištu za tuberkulozne bolesnike na Medvednici, 1919–20. specijalizirao internu medicinu u Hamburgu i Grazu te u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu 1921–22. Potom je do 1936. bio internist, a 1929–32. i vrhovni liječnik Okružnoga ureda za osiguranje radnika u Zagrebu. U razdoblju 1926–27. usavršivao se kao stipendist Rockefellerove zaklade iz eksperimentalne patologije (patofiziologije) u Heidelbergu. U listopadu 1936. izabran je za predstojnika Instituta za farmakologiju na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, na kojem 1939. postaje izvanrednim profesorom. God. 1941–43. ostaje bez državne službe, a nekoliko je mjeseci i zatočen u logoru u Staroj Gradiški. U veljači 1943. ponovo preuzima vodstvo Instituta za farmakologiju i toksikologiju kao redoviti profesor (naslov mu je oduzet 1945. no vraćen 1947) i na tom mjestu ostaje do umirovljenja 1963. Proučavao je aktivne glikozide, fiziološku ulogu adrenalina, učinak gorkih sredstava (amara) i saponina na želučanu sluznicu, ispitivao je djelovanje nekih elemenata, napose fluora, željeza i arsena u mineralnim i termalnim vodama, a razradio je i histaminsku teoriju alergija. Na području toksikologije bavio se industrijskim manganizmom, djelovanjem zmijskoga otrova na srce te otrovanjem benzolom, bijelim fosforom i bromom. Radove je objavljivao u časopisima Liječnički vjesnik (1919, 1935–37, 1941, 1947, 1960), Zeitschrift für Immunitätsforschung und experimentelle Therapie (Jena 1920), Zeitschrift für Tuberkulose (Leipzig 1922), Archiv für experimentelle Pathologie und Pharmakologie (Berlin 1927, 1938, 1941–42, 1960), Strahlentherapie (Berlin—Beč 1927), Medicinski pregled (1935), Archives internationales de pharmacodynamie et de thérapie (Gent 1939, 1949, 1951), Rad JAZU (1939, 263), Arhiv za higijenu rada i toksikologiju (1946, 1963), Medicinski glasnik (1953), Archiv für physikalische Therapie (Leipzig 1956), Reumatizam (1956, 1961–62), Thérapie (Pariz 1957, 1962), Medicina experimentalis (Basel 1960–61), Acta pharmaceutica Iugoslavica (1962), Arzneimittel Forschung – Drug Research (Aulendorf 1962), Saopćenja »Pliva« (1962), Wiener klinische Wochenschrift (1962), Toxicon (Oxford 1963). Pokrenuo je i uređivao ediciju Izvanredna izdanja Instituta za farmakologiju i toksikologiju u Zagrebu, 1–7 (1941–1953) te u njoj sudjelovao i kao autor. Bio je predsjednik Društva za eksperimentalnu medicinu u Zagrebu.