IVANIŠ, Krešimir

IVANIŠ, Krešimir, arhitekt (Karlovac, 21. I. 1936). U Zagrebu 1953. završio srednju tehničku školu, diplomirao 1960. na Arhitektonskom fakultetu (N. Šegvić). Zaposlen 1960–67. u građevinskom poduzeću Jugomont na projektiranju i izvedbi montažnih stambenih i turističkih zgrada i naselja (Poreč, Kačjak te Remetinec, Zapruđe i Borongaj u Zagrebu), 1967–70. projektant i voditelj u Generalinvest-inženjeringu, 1970–75. vodio privatnu arhitektonsku praksu, potom u zagrebačkom Gradskom športskom savezu bio savjetnik za športske građevine. Od 1977. samostalni je projektant u Zavodu za arhitekturu Arhitektonskoga fakulteta, gdje je 1981–82. honorarni asistent i od 1994. docent. Projektirao je i izveo poslovnu zgradu u Gundulićevoj ul., kbr. 21 u Zagrebu (1968), pivovaru u Peći (1968–70), tipske restauracije (snack-barove) u Banjoj Luci, Bosanskom Brodu, Metkoviću, Trebinju, Neumu (1968–70), nekoliko interijera restauracija u Zagrebu (1970–75; 1971. restauracija »Korčula«), kuću za odmor u Supetru na Braču (1973), obiteljske kuće u Kosirnikovoj ul., kbr. 98 i Remetincu u Zagrebu (1973), Savsko šetalište u Zagrebu (1983), osnovne škole u Kostajničkom Majuru i Boviću kraj Vrginmosta (1986–87), društveni dom Teniskoga kluba »Metalac« u Zagrebu (1988). Izradio je niz projekata i studija te sudjelovao na natječajima: turističko naselje na otoku Svetom Nikoli kraj Poreča (1961–62), urbanistički plan središta Kumrovca (1962), hotel na Velebitu (1965), idejni projekt ulaza u tunel Učku (1974), športska zona Poljud–Spinut u Splitu (1975, s Višnjom Ožanić i Mladenom Orlandinijem, otkup), kupalište i športski park na Bembaši u Sarajevu (1980, s R. Delalleom, Mladenom Jošićem i Teufikom Galijaševićem, jedna od dviju prvih nagrada), adaptacija renesansno-barokne palače Draganić u Šibeniku (1985–87), dvoransko plivalište na Kantridi u Rijeci (1997); u Zagrebu plivački centar (1977, s B. Doklestićem, Srećkom Diminićem, Orlandinijem i V. Ožanić, I. nagrada), športski centar na Šalati (1980, s Doklestićem, Orlandinijem i V. Ožanić, II. nagrada), prostorne studije Maksimirske ul. (1980–82) i Savskog parka (1982, sa Zoranom Hebarom), Zavod za ortopedska pomagala (1990, I. nagrada), studija sjeverne tribine stadiona u Maksimiru (1996), Teniski centar na Savi (1997), obiteljska kuća Friščić i stadion na Jarunu (1999). Radio studije razvoja športskoga kompleksa na Šalati (1984–88. i 1997), obnove i uređenja maksimirskoga perivoja (1989–93) i obnove gradskoga kupališta na Savi (1997) u Zagrebu te sustava športske infrastrukture grada (1999). Član je Međunarodne unije arhitekata (UIA) od 1978, Europskoga olimpijskoga odbora od 1998. te Hrvatskoga olimpijskoga odbora (predsjednik Odbora za šport i okoliš). Objavljivao stručne tekstove u časopisima Čovjek i prostor (1972–73, 1982, 1997) i Arhitektura (1981). Radove izlagao na Zagrebačkom salonu (1973–82, 1994; 1975 nagrada).