ARTUKOVIĆ, Andrija

ARTUKOVIĆ, Andrija, ministar unutrašnjih poslova NDH, ratni zločinac (Klobuk kod Ljubuškog, 19. XI 1899). Završio je franjevačku gimnaziju u Širokom Brijegu (danas Lištica) i studij prava u Zagrebu. God. 1924. je sudski pripravnik u Zagrebu a 1926. nastanio se u Gospiću. Sudjelovao je 1932. u organizaciji tzv. Velebitskog ustanka, tj. ustaškog napada na žandarmerijsku stanicu u selu Brušanima, no već prije samog napada je emigrirao najprije u Italiju, zatim je boravio u Beču i Londonu gdje je u listopadu 1934, a u vezi s atentatom na kralja Aleksandra I, uhapšen i predan Francuskoj. U siječnju 1935. izručen je Kraljevini Jugoslaviji, a oslobođen je poslije 18 mjeseci zatvora u Beogradu. Zatim opet emigrira, najprije u Austriju, pa u Njemačku, a povremeno boravi i u Budimpešti. Kao jedan od najbližih suradnika Ante Pavelića među ustašama u emigraciji bio je na istaknutim položajima. Nakon uspostave NDH, 15. IV 1941. postavljen je za ministra unutrašnjih poslova, a zatim u studenom 1942. za ministra pravosuđa. A. je bio jedan od glavnih nosilaca politike terora ustaškog režima, posebno istrebljenja i progona Srba, Židova, Roma, naprednih Hrvata, komunista i pripadnika NOP-a. Tvorac je pokretnih prijekih sudova, osnivač koncentracionih logora na teritoriju NDH. U svibnju 1945. bježi iz zemlje i nastanjuje se u SAD. Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača proglasila ga je u srpnju 1945. ratnim zločincem zbog »njegove krivnje za masovnu smrt Srba, Židova i Cigana«. Vlada FNRJ je 29. VIII 1951. postavila zahtjev SAD za njegovo izručenje, koji je kasnije obnovljen.