JOŽEFIĆ, Franjo

JOŽEFIĆ, Franjo (Josefich, Josephich, Josevich, Jozefić, Rečan, Rizon, Živković; Francesco, Francisco, Frančesko, Franko), biskup i diplomat (Rijeka, u pol. XV. st. — ?, prije 1560). Bio je franjevac opservant. Senjskim biskupom imenovan je na poč. 1521. Ondje nije bio osobito dobro primljen, pa je papa Lav X. u veljači opomenuo senjske kanonike da ga prihvate. Kada su 1526. senjski kapetani G. Orlović i P. Kružić posegnuli za biskupskim prihodima, J. je bacio interdikt na Senj i neka druga mjesta u biskupiji. Pučanstvo se potužilo papi Klementu VII, koji je savjetovao biskupu neka preinači i ublaži kaznu, no on je već bio napustio Senj i onamo se dugo ne će vratiti. Sudjelovao je u Mohačkoj bitki 1526, a u ratu između pristaša Ivana Zapolje i Ferdinanda I. Habsburgovca opredijelio se za Zapolju. U njegovoj službi odlazi u Veneciju, papi i na francuski dvor da javi Zapoljin izbor za kralja i isposluje njihovo priznanje. Kako je očekivani uspjeh izostao već u Italiji, vjerojatno je odustao od puta u Francusku. Na povratku je izbjegnuo zasjede Ferdinandovih pristaša vrativši se morem iz Venecije u frankapanski Novi u Vinodolu. Krsto I. Brinjski bio je udarna snaga Zapoljine stranke i osobni Jožefićev prijatelj (sačuvano je više glagoljskih pisama iz njihove korespondencije). Krstinom pogibijom (1527) izgubio je J. glavnoga zaštitnika te ga je Ferdinand dao zatvoriti 1529. Pušten je 1533. pristavši uz Habsburgovca, koji ga je namjeravao nagraditi Zagrebačkom biskupijom, kojom je upravljao Zapoljin pristaša Š. Bakač. Uskoro je opet bio osumnjičen u Ferdinanda, koji mu je 1537. oduzeo upravu nad biskupijom, pa se J. više puta u pismima tužio da oskudno živi. Kako bi popravio svoje materijalno stanje, trsio se dobiti prihode topuske opatije. Nakon nove pomirbe s carem, položaj mu je vraćen prije 1541, kada je kao biskup jedan od posrednika pri mirenju Ivana Zrinskoga i biskupa Bakača. God. 1548. ponovo je zbog političkih razloga bio zatvoren, a Ferdinand je upravu biskupijom povjerio vikaru Franku. Svojim diplomatskim djelovanjem ostavio je traga u doba rata koji je u Hrvatskoj nastao nakon 1527. Za njegovu privrženost borili su se Zapolja i Ferdinand Habsburgovac, a on je najodaniji bio Krsti, nakon smrti kojega osjeća se u Jožefića kolebljivost u odnosima prema svjetovnim poglavarima. Bio je veoma učen, vanjštinom jednostavan čovjek, što su zamijetili i njegovi suvremenici.