IVELJIĆ, Nada, rođ. Knopp, pisateljica (Zagreb, 4. IV. 1931). U Zagrebu završila gimnaziju 1949. i na Filozofskom fakultetu diplomirala narodni jezik i književnost 1955. Od 1956. do umirovljenja 1978. radila je kao profesorica hrvatskoga jezika u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama. Piše pjesme, pjesme u prozi, igrokaze, bajke, pripovijetke, novele i romane namijenjene pretežno djeci i mladeži. Surađuje u časopisima Krugovi (1955–56), Republika (1956–59, 1966–68, 1973–74), Savremenik (Beograd 1956), Mogućnosti (1957, 1959–60), Polja (Novi Sad 1957–58, 1964), Telegram (1966–68), Most (1967), Umjetnost i dijete (1984, 1987), Forum (1991, 1993–99), Kaj (1991), Zrcalo (1994) te u listovima za mladež Radost (1966–2000), Modra lasta (1969–2000) i Smib (1970–2000). Bila je i suurednica dječjega časopisa Radost (1969–75). Prve je pjesme u knjizi objavila zajedno sa šest autora (Knjiga sedmorice, 1957). U pjesmama za odrasle i djecu (Tako čisto nebo, Proboj samoće, U zemlji Dječurliji) zaokupljena je jezičnim premetaljkama i neobičnim ritmičkim ekspresijama. U pripovijetkama za djecu i mladež (Konjić sa zlatnim sedlom, Zvijezda na krovu, Dimnjačar i bijela golubica, Dođi da ti pričam) i romanima (Sat očeva, Čuvarice novih krovova, Želiš li vidjeti bijele labudove?, Oblaci nad rijekom) prevladavaju teme djetinjstva i sazrijevanja. Raspon književnih postupaka ostvaruje se u izmjenjivanju simbolično-bajkovitih fabularnih tijekova sa zbiljskima i realističnima. U kratkoj simboličnoj pripovijesti Dječak i ptica zamjećuju se tragovi moderne parabolične bajke, a Kiki, mala polarna lisica poetska je bajka o životinjama. Šestinski kišobran stvaralačka je sinteza usmeno-književne i etnografske baštine s motivima suvremenoga života. U središtu Dobrog lica, romana o ostarjelom klaunu, poetska je igra izgrađena na dvojstvu gorčine i vedrine, a u Zagrebačkim vrapčićima, romanu koji iznenađuje postupcima defabulacije i montaže, čovjekoliki likovi otkrivaju čitateljima zagrebačka kulturno-povijesna i civilizacijska obilježja. Roman Bijela kopriva beletrizirana je biografija slikarice Slave Raškaj. Autorica je i tekstova slikovnica (Leteći sag, Vatrene glavice, Vesela palačinka, sve Zagreb 1987; Božićna bajka. Zagreb 1992, 1994²). Na programima RTV Zagreb izvođeni su joj igrokazi i radio igre za djecu i mladež (Sezona divljih kestenova, 1988) te za odrasle (Priča o Sunčici, 1964, Odisejev povratak, 1968). Njezina prozna i dramska djela za mladež moralno su impostirana i odmjereno poučna, no ne i didaktična. Svojim je »vrsnim pedagoškim kriterijem ostvarila zlatnu sredinu između polariteta tradicionalnih i ekstremno novih odgojnih strujanja« (Hrvojka Mihanović). Poezijom, prozom i dramskim radovima zastupljena je u književnim antologijama Lijet Ikara. Zagreb 1990; Sunčeva livada. Zagreb 1990; Prozori djetinjstva, 1–2. Zagreb 1991; Žubor riječi. Zagreb 1992; Antologija hrvatske dječje poezije. Zagreb 1994; Leading Contemporary Poets. Kalamazoo 1997). Za knjigu priča Šestinski kišobran dobila je Nagradu »Grigor Vitez« 1972, a za priče Dođi da ti pričam Nagradu »Ivana Brlić-Mažuranić« 1985.
DJELA: Knjiga sedmorice (suautorica). Zagreb 1957. — Drvo orlova. Zagreb 1961. — Tako čisto nebo. Zagreb 1964. — Pragovi i stijene. Zagreb 1965. — Brana. Kruševac 1966. — Proboj samoće. Zagreb 1966. — Konjić sa zlatnim sedlom. Zagreb 1968 (11 izd. do 1996). — Dječak i ptica. Zagreb 1969. — Kiki, mala polarna lisica. Zagreb 1971. — Šestinski kišobran. Zagreb 1972 (4 izd. do 1998). — Dobro lice. Zagreb 1974. — Zagrebački vrapčići. Zagreb 1974, 1994², 1996³. — Kolibrić Lili i druge priče. Zagreb 1976. — Nastrijeljena vrana. Zagreb 1977. — Sat očeva. Zagreb 1978. — Školsko dvorište. Čakovec 1978. — Zmajevi nad gradom. Zagreb 1978. — Zvijezda na krovu. Zagreb 1978. — Srce na pragu. Split 1979. — Vodenica Sokolica. Zagreb 1981. — Pozdravite novog jahača. Zagreb 1982. — Kiosk na uglu ulice. Čakovec 1983. — Dođi da ti pričam. Zagreb 1985, 1996², Varaždin 2000³. — U zemlji Dječurliji. Zagreb 1985. — Vagon-slon. Zagreb 1987. — Zlatarovo malo zlato. Zagreb 1988. — Bijela kopriva. Zagreb 1989. — Dječji dom. Čakovec 1989. — Riđokosa primadona. Zagreb 1989. — Doviđenja, Lunjo. Zagreb 1990. — Hvala ti, vjetre. Zagreb 1990. — Klokan u dizalu. Zagreb 1991. — Uokrug. Zagreb 1991. — Crna roda. Zagreb 1994. — Čuvarice novih krovova. Zagreb 1995. — Marijina tajna. Zagreb 1995. — Arijadnina nit. Zagreb 1996. — Dimnjačar i bijela golubica. Zagreb 1996. — Izabrana djela, 1–3. Zagreb 1996. — Lutke s dušom. Varaždin 1996. — Tihi stanovnici pročelja. Zagreb 1997. — Želiš li vidjeti bijele labudove? Zagreb 1998. — Oblaci nad rijekom. Sisak 2000. — Zemljina dječica. Varaždin 2000.
LIT.: S. Vereš: Dvoboj Nade Iveljić. Narodni list, 14(1958) 7. IX, str. 4. — B. Nikpalj: I bol i tuga. Republika, 21(1965) 5, str. 231–232. — A. Pedišić: Nastojanje u stihu. Ibid., 22(1966) 2/3, str. 113. — A. N.: Obećanje. Telegram, 9(1968) 446, str. 4. — J. Skok: N. Iveljić, Konjić sa zlatnim sedlom. Umjetnost i dijete, 1(1969) 1, str. 65–66. — M. Vaupotić: Simbolična proza Nade Iveljić. Ibid., 2(1970–71) 6, str. 66–68. — D. Cvitan: Pjesme Nade Iveljić. Ibid., 4(1972) 21, str. 30–31. — Lj. Schiffler-Premec: N. Iveljić, Dobro lice. Ibid., 6(1975) 41, str. 73–74. — J. Skok: Tri dometa hrvatske poslijeratne dječje proze. Ibid., 38, str. 53–65. — D. Kozina: N. Iveljić, Zmajevi nad gradom. Ibid., 9(1978) 59, str. 56–57. — B. Pilaš: N. Iveljić, Prvi put je najteže. Školske novine, 30(1979) 3, str. 12. — I. Zalar: Suvremena hrvatska dječja poezija. Zagreb 1979, 136, 161. — M. Buinac: U znaku proze – pregled novije hrvatske književnosti za djecu. Umjetnost i dijete, 15(1983) 6, str. 39–41. — M. Idrizović: Hrvatska književnost za djecu. Zagreb 1984. — S. Mijović Kočan: Počelo je spontano (intervju). Umjetnost i dijete, 16(1984) 6, str. 434–446. — I. Kajan: N. Iveljić, Komm, ich will dir was erzählen (Dođi da ti pričam). Most, 1985, 3, str. 135–136, 140–141. — I. Lukšić: Važna je ruža. Žena, 43(1985) 5/6, str. 59–66. — H. Mihanović: Portreti suvremenih hrvatskih dječjih pisaca. Umjetnost i dijete, 19(1987) 5/6, str. 455–468. — J. Skok: Nada Iveljić. Radost, 36(1987) 9/10, str. 1. — H. Mihanović: Jedan pogled na drugačiju djecu. Umjetnost i dijete, 22(1990) 5/6, str. 395–397. — H. Pejaković: Svetost života. Riječi, 12(1991) 4, str. 69–73. — V. Reinhofer: Slava i Nada. Naša knjiga, 10(1991) 35, str. 13. — J. Skok: Nada Iveljić. U: Prozori djetinjstva, 2. Zagreb 1991, 350. — D. Težak: Hrvatska poratna dječja priča. Zagreb 1991. — Ista: Tko je Lunjo? Umjetnost i dijete, 23(1991) 2/3, str. 151–152. — M. Jurišić (M. J.): Crna roda Nade Iveljić. Večernji list, 38(1994) 30. VII, str. 45. — T. Podrug: Knjiga sućutnog pripovijedanja. Matica, 44(1995) 1, str. 36–37. — B. Bošnjak: Vještina pripovijedanja (predgovor knj. Lutke s dušom). Varaždin 1996, 5–6. — B. Pilaš: Dođi da ti pričam. U: Izabrana djela, 3. Zagreb 1996, 222–223. — J. Skok: (Šestinski kišobran. Vodenica Sokolica). U: Ibid., str. 216–217, 220–221. — Isti: U potrazi za istinom i smislom uvijek zagonetnog života (pogovor knj. Dimnjačar i bijela golubica). Zagreb 1996, 151–153. — Isti: Uz književno djelo Nade Iveljić. U: Izabrana djela, 2. Zagreb 1996, 251–254. — I. Zalar: Izabrana djela. U: Ibid., str. 224–225. — D. Piskač: N. Iveljić, Želiš li vidjeti bijele labudove? Forum, 38(1999) 1/3, str. 388–389. — V. Laušić: Dok čovjek radi, ni bolest nije važna. Večernji list, 44(2000) 22. VII, str. 60.
Dunja Detoni-Dujmić i Sanda Lucija Udier (2005)
