IVEZIĆ, Ilija

IVEZIĆ, Ilija, glumac (Gračac, 20. VII. 1926). Školovao se u Gračacu, završio Zemaljsku glumačku školu u Zagrebu 1949. Isprva angažiran u Zagrebačkom dramskom kazalištu (od 1950. Zagrebačko gradsko kazalište »Komedija«) te u splitskom Narodnom kazalištu (danas HNK Split). Od 1951. glumi u kazalištima u Zadru, Nikšiću, Zenici te u šibenskom Narodnom kazalištu, gdje ostaje do 1961. Ondje bilježi najintenzivnije razdoblje svojega kazališnoga djelovanja. Glumi Grgu Čokolina (A. Šenoa – M. Dežman Ivanov, Zlatarovo zlato, 1955), Dickieja Rogersa (J. Patrick, Iluzija jedne noći, 1956), Migajeva (A Nikolajevič Ostrovski, Talenti i obožavaoci, 1956), Glena (E. Morris, Drveni tanjur, 1958) i Vadima Romanova (P. Ustinov, Romanov i Julija, 1960) te režira (P. Budak, Na trnu i kamenu, 1959). Posebice se istaknuo radom na lutkarskom području, kojim se počeo baviti 1952. u zadarskom Kazalištu lutaka režirajući Lijenog macana Đurđice Dević. Njegovim je zauzimanjem 1956. u šibenskom Narodnom kazalištu izvedena prva predstava za mlade Kraljević i prosjak (M. Twain – M. Marković), koju je sam režirao. Te je godine osnovao Kazalište lutaka u Šibeniku i vodio ga do 1961. Ondje je režirao više dječjih predstava (J. i W. Grimm, Snjeguljica i sedam patuljaka, 1956; J. Malík, Loptica skočica, 1956; Šenoa, Postolar i vrag, 1957; H. C. Andersen, Djevojčica sa žigicama, 1957; Harriet Beecher-Stowe, Čiča Tomina koliba, 1958; Grimm, Ivica i Marica, 1958). Jedan je od osnivača 1958. Festivala djeteta u Šibeniku (danas Međunarodni dječji festival), na kojem je te godine režirao predstavu Kekec (J. Vandot – V. Rabadan), a 1963. Čarobnjaka iz Oza F. L. Bauma (Rabadan). Nakon 1961, kad debitira u Hadžićevoj Abecedi straha, potpuno se posvećuje filmu, tumačeći uglavnom uloge proračunatih, odlučnih ljudi, često negativaca. Ostvario je više od 60 uloga, od kojih su zapažene u filmovima Divlji anđeli (F. Hadžić, 1969), Lisice (K. Papić, 1969), Hranjenik (V. Mimica, 1970), U gori raste zelen bor (A.Vrdoljak, 1971), Izbavitelj (Papić, 1976), Ludi dani (N. Babić, 1977, Velika povelja na Festivalu glumačkih ostvarenja u Nišu 1977), Luka (T. Radić, 1992), Zlatne godine (D. Žmegač, 1993, Zlatna arena za glavnu mušku ulogu 1993) i Maršal (V. Brešan, 1999, Zlatna arena za glavnu mušku ulogu 2000). Od TV nastupa ističe se onaj u serijama Prosjaci i sinovi (A. Vrdoljak, 1971) i Smogovci (M. Puhlovski, 1980-ih). Često glumi i u koprodukcijskim filmovima (Winnetou, 1962–68). Od 1976. se bavi i producentskim poslom. Urednik je monografije o Narodnom kazalištu u Šibeniku (1955), u kojoj je napisao tekst o scenografiji.