IVIN, Daniel

IVIN, Daniel (Danijel, Danko; prvotno prezime Goldstein), publicist (Karlovac, 16. IV. 1932). Brat Slavka, nakladnika i publicista. Zbog protužidovskih progona sklonjen na partizanski teritorij te 1942–45. bio kurir. God. 1949–52. bio u Izraelu, potom u Zagrebu završio gimnaziju 1955. i studij povijesti na Filozofskom fakultetu 1965. U međuvremenu 1950-ih radio u novinstvu, industriji i turizmu te od 1963. u Institutu za historiju radničkoga pokreta Hrvatske u Zagrebu. Zbog sudjelovanja u pokušaju osnivanja politički nezavisnoga časopisa Slobodni glas u Zadru 1966 (o čem su pisali Washington Post 16–19. VIII. i Stern 18. IX) bio zatvoren, otpušten s posla i onemogućen u objavljivanju, pa mu je knjiga Revolution und Evolution in Jugoslawien – u kojoj se bavi razdobljem 1948–52, posebice promjenama u politici KPJ 1949 – izdana 1968. u inozemstvu. Radio u zagrebačkim poduzećima Generalinvestu (1968–69) i Ingri (1970–71) te bio gostujući predavač odn. stipendist u Oxfordu i Londonu (St. Anthony’s College 1968, London School of Economics and Political Science 1973–75); umirovljen kao antifašistički borac 1975. — U VUS-u, Horizontu i Plavom vjesniku 1950-ih pisao reportaže i feljtone. Njegovi povijesni i politički članci, reagiranja i intervjui objavljivani su u publikacijama Putovi revolucije (1964), Analyse (Beč 1966), Ovdje (Titograd 1970), Oko (1989), Slobodna Dalmacija (1989–90), Start (1989), Danas (1990), Feral Tribune (1993), Arkzin (1994), Novi list (1994–97, 1999), Kolo (1998), Hrvatska ljevica (1999), Jutarnji list (1999), Nacional (2000) i Večernji list (2000). Napisao drame Tko je protiv Supila? (Forum, 1987, 1/2) i Četvrti iskaz Ilije Gregorića (Kolo, 2001, 4) te prvu knjigu političkoga romana s ljubavnim elementima Hrvatsko pitanje (prvi put objavljen u Forumu 1990–91, 59–61). Početak druge knjige toga romana tiskan je u Kolu (1999, 3). — Jedan je od pokretača višestranačja u Hrvatskoj i utemeljitelja Hrvatske socijalno-liberalne stranke i Hrvatskoga odbora za zaštitu i promicanje ljudskih prava 1989, Hrvatskoga helsinškoga odbora za ljudska prava 1993. te jedan od utemeljitelja i predsjednik udruge Dom, koja se 1994–95. bavila problemom deložacija u Hrvatskoj. Pokrenuo i 1991–98. vodio Centar za studij tranzicije u srednjoj i istočnoj Europi te surađivao u njegovu zborniku Politics and Economics of Transition (Zagreb 1993).