JAMBREHOVIĆ, Franjo

JAMBREHOVIĆ, Franjo (Jambrehovich, Jambrechovich), filozofski pisac (Vinica, 23. III. 1634 — Varaždin, 20. VII. 1704). Gimnaziju polazio u Požunu, u Družbu Isusovu stupio 1651. u Beču, gdje 1652–53. boravi u novicijatu, a 1654. predaje gramatiku u Banskoj Bystrici te studira filozofiju 1655–57. u Trnavi. God. 1658–60. gimnazijski je profesor u Győru, Komárnu i Spišskoj Kapituli kraj Spišske Nove Vesi, potom teologiju studira u Trnavi, završava 1664. u Grazu i postaje svećenikom. Profesor retorike 1665. u Zagrebu, gdje nakon obavljene treće probacije 1666. u Judenburgu 1667–69. predaje filozofiju. Nakon službe upravitelja konvikta i propovjednika (1670–71) u Varaždinu, 1673–76. djeluje kao propovjednik, misionar i profesor moralne teologije. God. 1677–79. ministar je kolegija, misionar i crkveni upravitelj u Rijeci i 1680–81. u Zagrebu, 1682–93. hrvatski penitencijar u Loretu, a 1694. profesor moralne teologije i školski prefekt u Gorici, odakle se vraća u Zagreb. Ondje je od 1695. opet profesor moralne teologije, potom dekan filozofije te rektor kolegija do 1698. Od 1699. do kraja života bio je duhovnik i ispovjednik u varaždinskom kolegiju. Njegov priručnik za studente Philosophia peripatetica (1669), prvo tiskano filozofsko djelo u kontinentalnoj Hrvatskoj, obuhvaća tri discipline tadašnjega filozofskoga gradiva: logiku, fiziku i metafiziku. U opširno obrađenoj fizici (str. 166–507), koju drži samostalnom znanstvenofilozofskom disciplinom, uz sažetije obrađenu logiku (str. 5–165) i nacrt metafizike (str. 508–519), obrađuje temeljne pojmove peripatetičke filozofije. Njegova se metoda i struktura prirodnofilozofske problematike razlikuje od tradicionalnoga skolastičkoga pa i renesansnoga tumačenja Aristotelove filozofije. Ne polazi od Aristotelova teksta nego od samih stvari i problema te novim metodološkim pristupom prirodnoj filozofiji u nastavi isusovačkih učilišta pripravlja put preobrazbi peripatetičke fizike u njutnizam XVIII. st. Udžbenik je posvećen meceni N. Dijaneževiću.