JURKIĆ, Mirko

JURKIĆ, Mirko, pripovjedač (Livno, 24. III. 1886 — Zagreb, 27. XII. 1965). Brat blizanac slikara Gabrijela. Učiteljsku školu završio u Sarajevu 1904. Studirao pedagogiju u Beču 1908–10, potom u Leipzigu i Jeni 1913–14. Učitelj je u Prnjavoru 1904, Ilidži 1905, Bijeljini 1906. i Sarajevu 1912/13. Radio je i u učiteljskoj vježbaonici u Derventi 1914/15, bio profesor u Ženskoj preparandiji i školski nadzornik u Dubrovniku 1919–31, potom u Zagrebu srednjoškolski profesor 1931–45, urednik Hrvatskoga kola s B. Livadićem 1941–43. i Suvremene knjižnice MH 1941. Pedagoškim, kulturnim i jezičnim temama, izvješćima o radu MH te pjesmama u prozi i pripovijetkama surađivao u novinama i časopisima Pobratim (1900–02), Domaće ognjište (1906–08), Hrvatski dnevnik (1906), Hrvatska smotra (1908, 1910), Školski vjesnik (1908–09), Hrvatska zajednica (1910), Hrvatsko kolo (1910, 1942), Učiteljska zora (1911–12, 1915), Serafinski perivoj (1913), Naša misao (1915), Savremenik (1920), Dubrovački list (1924–25), Dubrovački zabavnik (1928), Nova Evropa (1932–33), Obzor (1933, 1937), Hrvatski jezik (1938–39), Morgenblatt (1940), Hrvatska revija (1942), Hrvatski narod (1942), Prosvjetni život (1942), Deutsche Zeitung in Kroatien (1943), Hrvatska misao (1944), Spremnost (1944). Objavio je zbirku moralno-didaktičnih pripovijesti za mladež s bajkovitim, humorističnim i basnovitim značajkama Proljetno cvijeće 1907. Crtice i pripovijetke Iz Završja (1917) folkloristički oslikavaju bosanski seoski život. Iako je zavičaj izvor većine njegovih književnih radova, u zbirci pripovijedaka Dubrovačka legenda (1928) izlazi iz zavičajnoga ambijenta. Napisao je i neobjavljenu dramu moralne problematike (korupcija) Bujica 1927. Kao brošure tiskani su mu radovi Predavanje za »Radišin dan« (Zagreb 1939, suautor Imbro Štivić), o gospodarskom razvoju i napretku Hrvatske, i Životna škola Hrvatskog Radiše, 1–4 (Zagreb 1940) s programom i uputama (poučne priče i parabole) za zdrav i uspješan život i opći društveni prosperitet. Pisac je stihova za slikovnice Tri potepuha i Tri pustolova (Zagreb 1959) te teksta slikovnice Nasradin hodža (Zagreb 1961). S engleskoga je, s Mirom Jurkić-Šunjić, preveo djela D. H. Lawrencea Sinovi i njihove ljubavi (Zagreb 1943) i L. Carrolla Alica u Zemlji čudesa (Zagreb 1944), a s njemačkoga Heidi Johanne Spyri (Zagreb 1943, s Olgom Prelog).