KADALOH

KADALOH (Kadalo, Kadolah, Kadolao, Kadoloh, Cadalus, Cadolach, Cadolah, Cadolanes, Cadolas, Cadolaus, Chadaloh, Chadolah), markgrof (?, druga pol. VIII. st. — ?, 31. X. 819). Potječe iz roda Alaholfingera. U izvornoj građi javlja se kao darovatelj benediktinskoga samostana u Sankt Gallenu i crkava, prvi put kao odrastao potkraj 790. Za Karla Velikoga nastupao kao kraljevski glasnik u Italiji. Nije sigurno je li izravno naslijedio furlanskoga markgrofa Erika nakon njegove pogibije 799. F. Šišić navodi da mu je Karlo Veliki na saboru u Regensburgu 803. predao na upravu i Hrvatsku »između mora, Raše, Vrbasa i Cetine«. Mogao bi biti istovjetan s knezom koji je oko 804. kao carski izaslanik sa svećenikom Izzom i knezom Ajom držao zbor na Rižani kraj Kopra – tzv. Rižanski placit – kako bi izgladio sporove između istarskoga vojvode Ivana i tamošnjega puka. God. 805. s bratom Wagom dobio je posjed Folcholtsbaar u Sankt Gallenu, a 817. postao je grofom od Alaholfsbaara (Ostbaar, područje između Schwarzwalda i Švapske Jure). Kao upravitelja furlansko-dalmatinske pokrajine (finium princeps), car Ludvig I. Pobožni poslao ga je te godine u Dalmaciju da s bizantskim izaslanstvom uredi granične sporove između dvaju carstava i odnose između romanskoga i slavenskoga stanovništva, u čem mu je pomagao posebni izaslanik franačkoga dvora Albgarije. Pretpostavlja se da su sporovi izbili u blizini Zadra ili Splita, gdje bi trebalo tražiti granicu između Hrvatske i franačke Dalmacije (I. Goldstein). Navodno se zbog njegove okrutnosti 818. protiv franačke vlasti pobunio Ljudevit Posavski, knez Donje Panonije, koji se prethodno bez uspjeha žalio caru. Ta je okrutnost ostavila traga u narodnoj predaji, koju je zabilježio Konstantin VII. Porfirogenet. U historiografiji je izneseno mišljenje da bi Porfirogenetov Kocil (Kotzílis) bio istovjetan s Kadalohom (Šišić). Prema franačkim vrelima, K. je 819. iz Italije poveo vojsku protiv kneza Ljudevita te, ne postignuvši ništa, umro na povratku od vrućice, vjerojatno negdje u Furlaniji.