KAMENAROVIĆ

KAMENAROVIĆ (Camenarovich, Kamenarovich), pomorska, trgovačka i brodovlasnička obitelj. Prema obiteljskoj tradiciji, potječu od Petra zvanoga Kamenarović te njegovih sinova Nikole i Ilije, potomaka pripadnika bosanske obitelji Krasojević (Krasoević) koji su se oko 1500. doselili u Dobrotu. M. Milošević (1972) drži da je njihovo prezime izvedeno iz kamenoklesarske djelatnosti; u kamenaru (kamenorescu) Stjepanu, koji se 1385. spominje kao pokojni, vidi mogućega obiteljskoga pretka, no ne odbacuje pretpostavku da je poslije doseljena obitelj preuzela postojeće dobrotsko prezime, pa je prema njima lokalitet koji su nastanjivali prozvan Kamenari. U XVII. st. Kamenarovići se počinju baviti pomorstvom i brodarstvom, a braća Nikola i Ivan spominju se kao paruni. Pripadnici obitelji trajno su dokumentirani od poč. XVIII. st., kad su ponajviše poslovali u Mlecima te lukama duž jadranske obale. O njihovu imetku svjedoči trgovačka podružnica u Mlecima te ugled koji su uživali u tamošnjih oblasti. U tom su stoljeću posjedovali ukupno 37 jedrenjaka, a kao kapetani istaknuli su se Marko Jurjev (u. 1755), približno od 1710. zapovjednik tartane »Madonna del Rosario«, Niko Jurjev, s najvećim brojem pomorskih putovanja 1705–36, Mato Vickov, za mletačko-turskoga rata 1714–18. zastavnik dobrotske postrojbe u bitki za Bar 1717, trgovac i dobrotvor → PAVAO, Tripun Jurjev (u. 1759), zapovjednik tartane »Madonna del Rosario e San Antonio di Padova« 1740-ih, Božo Matov (1723–1788), vlasnik tartana »Madonna del Rosario« i »Santissimo Nome di Gesù« od poč. 1750-ih, Petar Matov (1740–1802), zapovjednik peliga »Madonna del Rosario e San Giovanni Battista« 1780-ih i 1790-ih te Marko Ilijin, zapovjednik pulaka »Madonna del Rosario e San Giovanni Battista« 1789. i »Santissima Trinità« od 1792. Od 1730-ih počeli su se znatnije baviti i kreditnim poslovima. Jozi Nikovu (1724–1768) za zajam se 1760. obratio crnogorski vladika Sava II. Petrović Njegoš, od 1765. bio je načelnik dobrotske općine, a poginuo je u sukobu s ulcinjskim gusarima u Draču (opjevao ga je A. Kačić Miošić). Od 1723. pripadnici obitelji bili su članovi Bratovštine sv. Jurja i Tripuna u Veneciji. Obavljali su različite dužnosti, najčešće dekansku, a kao predstojnici zabilježeni su: 1773. trgovac i zapovjednik tartane »Madonna del Rosario e San Antonio di Padova« Vid Markov (1744–1821), 1780. Ivan (u. prije 1794), 1784. i 1789. trgovac Anton Josipov. Mato Vidov (1794–1874), načelnik dobrotske općine 1856–61. i dioničar Družbe bratinske pomorske sigurnosti, bio je vlasnik brigantina »Nuova virtuosa«, »Krepost«, »Ljubezni« i »Milostivi«, Bogdan Grgurov (1820–1878), kapetan od 1853, plovio je na vlastitim brodovima »Treći«, »Vorwärts« i »Illias«, Anton Matov (1835–1900), kapetan od 1858, bio je vlasnik barka »Javor«, suvlasnik više parobroda i karatist parobrodarske tvrtke Bokeška plovidba, a Božo Ivanov, kapetan od 1858, zapovjednik barkova »Vuk« i »Conte Iginio L« te vlasnik brigantina »Leptir«. Anton Jakobov (1862–1929), kapetan od 1883, zapovijedao je brigantinom »Arnea« i s više parobroda te 1920–22. bio major Bokeljske mornarice, Mato Antunov (1865–1917), kapetan od 1888, bio je zapovjednik u Bokeškoj plovidbi, a Niko Vidov (1866–1913) kapetan Austrijskoga Lloyda 1891–1913. Uz njih, u drugoj pol. XIX. st. istaknuli su se braća → PAVO i → VIDO. Više je pripadnika obitelji stradalo u pomorskoj službi: Božo Tripov i Marko Nikolin poginuli su u bitki za Bar 1717, Josip Grgurov (1814–1865), kapetan od 1845, utopio se u Crnom moru kao zapovjednik barka »Nuovo Lecos«, a Marko Jakobov (1861–1892), kapetan od 1888, kao zapovjednik škunera »Silvia«. S razvojem parobrodarstva obitelj gubi prijašnje gospodarsko značenje. Njezini se pripadnici dijelom iseljuju, ponajprije u Veneciju, Trst, Rusiju, poslije u Srbiju, Francusku te prekomorske zemlje. Braća Vuk i Uroš Božovi djelovali su oko 1900. u Donskoj oblasti, drugi kao poduzetnik i rudarski inženjer poslije i u Turkestanu. Obitelj je do XX. st. dala 68 kapetana, poručnika te 40 mornara. U Dobroti su posjedovali kasnobaroknu palaču, 1808. devet kuća, a 1840. njih 20 te su bili donatori pri izgradnji i opremanju crkve sv. Mateja. Kao jedna od vodećih pomorskih obitelji, pokretači su i nositelji gospodarskoga i kulturnoga razvoja Dobrote u XVIII. i XIX. st. Među poznatijim su njihovim pripadnicima u prvoj pol. XX. st. političar i gospodarstvenik → ĆIRO, a među suvremenim potomcima matematičar → IVAN, dirigentica Irena (rođ. 1938) te filozof i sinolog Ivan (rođ. 1948), predavač na Sorbonni.