KAPLAN, Josip

KAPLAN, Josip, skladatelj, zborovođa i glazbeni pedagog (Krško, 23. X. 1910 — Lovran, 25. III. 1996). U Zagrebu 1935. završio violinu i fagot u srednjoj muzičkoj školi Muzičke akademije, gdje je usporedno polazio predavanja iz kompozicije u B. Berse, F. Dugana st. i K. Odaka. Diplomirao kompoziciju u Blaža Arniča na Glazbenoj akademiji u Ljubljani 1969. Službovao od 1935. u Jajcu kao zborovođa HPD »Tomašević«, od 1937. u Banjoj Luci kao nastavnik glazbenoga odgoja u »Napretkovu« srednjoškolskom konviktu te zborovođa HPD »Nada« i naposljetku RKUD »Pelagić«; 1941–49. bio je nastavnik pjevanja u gimnaziji u Novoj Gradiški te zborovođa HPD »Graničar« i 1947–49. RKUD »Crvena zvijezda«. God. 1949–59. u Puli je nastavnik u Muzičkoj školi »Ivan Matetić Ronjgov« i u Učiteljskoj školi »Viktor Car Emin«. Uz to je zborovođa RKUD »Bratstvo-jedinstvo« u Vodnjanu 1954–57. te pulskoga društva »Matko Brajša Rašan« 1956–59. Od 1959. djeluje u Rijeci, najprije kao nastavnik u Učiteljskoj školi, 1963–64. u Pedagoškoj gimnaziji te od 1964. do umirovljenja 1979. u Muzičkoj školi »Ivan Matetić Ronjgov«. Usporedno je 1960–67. vodio zbor KUD »Jedinstvo« te 1971–78. bio vanjski suradnik Pedagoške akademije i profesor kontrapunkta na riječkom teoretsko-pedagoškom odjelu zagrebačke Muzičke akademije. Skladati je počeo u Banjoj Luci, gdje je 1938. praizvedena njegova Bosanska rapsodija za mješoviti zbor. Skladao je više od 300 skladba, najviše za zborove bez pratnje, mješovite, muške, ženske i dječje, za zbor uza simfonijski orkestar (Omladinska) te uz harmonikaški (Mirina) i tamburaški sastav (kantata Pjesma sutrašnjih na tekst G. Krkleca, sa solistima i zborom). Vokalnoj glazbi posvetio je i dvadesetak solo-popijevka za glas uz glasovir (Bele rože, San, Mjesečina, Pet pjesama, Stara klet) ili u verziji uz orkestar (Popevka, Želja) te za glas i komorni orkestar (Ja posadih vitu jelu) i za dva glasa i gudački trio (Zaplešimo sad). Za potrebe nastave skladao je osamdesetak dječjih skladba – zborova i pjesama za glas uz glasovir u ciklusima Djeca prirode, Djeca u slobodi (oba 1953), Cvjetni puteljak (1957), Na sunčanoj stazi (1961), Majke heroji, Ususret suncu (oba 1963), Vrapčići kantaju (1983), Prolići (1985). Vedre, melodijski jednostavne, ritmički čvrste, one su postale neizostavnim dijelom školskoga repertoara. Tiskane su pojedinačno u glazbenim prilozima časopisa (Proljeće, 1943, 1), pjesmaricama i školskim priručnicima. Skladao je i scensku glazbu za dječje igrokaze, primjerice Mali palčić (V. Rabadan, 1954), Labudovo pero (F. Barić, 1955), dječju operu Gljivarska zemlja (1959) te ciklus za glasovir Dječji prizori (1974). Od 1950-ih više sklada instrumentalna djela za orkestar (Rondo, 1951; Meštrovićev triptihon, simfonijske impresije, 1970; tri Concertina, III. za glasovir i gudački orkestar, 1986; Primorska suita, 1988; Divertimento slavicus, 1989), za komorne sastave (tri gudačka kvarteta 1947, 1951. i 1973; Trio za flautu, violu i violončelo, 1953; Sonata za trombon i glasovir, 1973; Tri istarska plesa za violinu i glasovir, 1976; Četiri istarska plesa za puhački kvintet, 1977) te za glazbala solo (Matić-poljana, balada za glasovir; Allegro za violončelo; Sonata za gitaru; Sonatina za harmoniku). Za tamburaške sastave skladao je često izvođene skladbe Pjesma i ples (prilog časopisu Muzika, 1971, 4), Varaždinski scherzo, Dalmatinski pejzaž, Proljetne radosti, Primorska suita. Po narudžbi festivala u Omišu skladao je od 1977. klapske pjesme. Prema skladateljskom izričaju, temeljenom na obilježjima narodne glazbene baštine, Kaplana se može svrstati među glazbenike novonacionalnoga smjera u Hrvatskoj. U vokalnim skladbama zamjetan je utjecaj ponajprije narodnoga melosa bosanske, zatim slavonske, kajkavske, međimurske i dalmatinske glazbe. Međutim, od dolaska u Istru glavnim ishodištem njegova stvaralaštva postaje istarsko-primorski folklor sa svojim obilježjima (istarska ljestvica, kadence, kromatika), koja primjenjuje raznoliko. U načinu oblikovanja uglavnom slijedi klasičnu tradiciju. U fonoteci je Hrvatskoga radija 20 trajnih snimka Kaplanovih skladba, među kojima II. gudački kvartet Istarske impresije (1951), Serenada »in modo istriano« za puhački kvintet (1951), Divertimento za puhački ansambl (1969), Koncert za violinu i orkestar (1969), Galiotova pesan (tekst V. Nazor) u verziji za bariton i mješoviti zbor, Kroz oluje za zbor i orkestar. Kronološki popis skladba sastavio je sam potkraj života, a cjelokupna ostavština sačuvana je u njegova sina Darka.