KASSOWITZ-CVIJIĆ, Antonija

KASSOWITZ-CVIJIĆ, Antonija, pisateljica (Zagreb, 17. I. 1865 — Zagreb, 18. XII. 1936). Glazbenu naobrazbu dobila od majke Antonije Cvijić, učiteljice glazbe i glasovira, nećakinje V. Lisinskoga. Učiteljsku školu završila u Beču 1883. U Zagrebu te godine po suvremenim pedagoškim normama organizirala dječje zabavište, u kojem je bila učiteljica i 1884–86. ravnateljica. Napustivši državnu službu 1896, vodila vlastitu knjižaru, a od 1928. sređivala gradsko arhivsko gradivo u Zemaljskom arhivu. Člancima pedagoške tematike javila se u bečkom časopisu Zeitschrift für das Kindergartenwesen (1883). Na poziv Hrvatskoga pedagoško-književnoga zbora, 1895. napisala je prvi priručnik za odgoj predškolske djece Rukovođ za zabavište (Grand prix na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900). Književni rad započela je suradnjom u dječjem časopisu Smilje (1890–96, 1909–10) i slikovnicom Ilustrovani ABC (1893). Izvornoj književnosti osobito je pridonijela slobodnim preradbama slavenskih narodnih motiva u trima zbirkama pripovijetka za mladež Slavenske priče (1922–1925). Nadahnuta hrvatskim narodnim preporodom, u romansiranoj dokumentarističko-biografskoj kolažiranoj prozi Vatroslav Lisinski u kolu Ilira (1919; nagrada Književnoga odbora MH) opisala je skladateljev život u kulturno-političkom ozračju zagrebačkoga XIX. st.; o njem je također poslije pisala u periodicima. Prema »izravnom kazivanju« napisala je Sličice o Ivanu pl. Zajcu (1924), na temelju arhivskoga gradiva i beletrizirane faktografije fabulirala je i u Zagrebu objavila životopise Franjo Ž. Kuhač (1924), Vjekoslav Karas, prvi ilirski slikar i Tito Brezovački, kajkavski komediograf (Hrvatsko kolo, 1928, 1930), Ferdo Quiquerez (s. a.), te životopisnim prilozima (A. Schwarz, Jagoda Brlić, F. Krežma, M. Mesić, Hermina Tomić, J. Pliverić) surađivala u Vijencu (1923–26) i s dvjestotinjak članaka u ediciji Znameniti i zaslužni Hrvati (Zagreb 1925). Također je pisala i prevodila za zagrebačko HNK, u kojem su joj 1911. izvedene igra za djecu Krasuljica (glazba Zajc) i solo-scena Demetru u pohode, konferansa s pjevanjem Hrvatice u ilirsko doba (1929) te »ilirski akvarel« U dvorovih bijelih (1935), a prateći i komentirajući kazališni život, napisala je Spomen-spis u proslavu šezdesetogodišnjice umjetničkog djelovanja najveće hrvatske tragetkinje Marije Ružičke Strozzi (1928) i više članaka o glumcima i opernim pjevačima (A. Fijan, obitelj Freudenreich, Ivka Kralj, A. Mandrović, Matilda Mallinger, Ilma Murska, Irma Trputec-Terée, Ema Vizjak, M. Vušković). U pregledu Prve javne pozornice u Zagrebu g. 1780–1800 (Zagreb 1933) duhovitim je i maštovitim pričanjem oživjela stari kazališni Zagreb. Druge svoje glazbene, likovne i kazališne kritike, feljtone, eseje, kulturnopovijesne crtice i novele tiskala je u periodicima Agramer Zeitung (1896, 1909–12), Agramer Tagblatt (1909, 1912), Narodne novine (1909–14, 1916–18, 1931–34), Prosvjeta (1909–10), Hrvatsko kolo (1910, 1927, 1929–33), Književni prilog Kluba hrvatskih književnika u Osijeku (1911–12), Kralj. zem. hrvatsko kazalište u Zagrebu (1911–12), Narodna obrana (1912), Hrvatska pozornica (1912–13, 1925–26), Novosti (1912, 1927–33), Smotra dalmatinska (1914), Jugoslavenska njiva (1919), Jutarnji list (1920–29, 1931, 1934–36), Kazališni list (1921–22), Dom i svijet (1922), Samoborski list (1922, 1924), Der Morgen (1923–26), Teater (1923–24), Comoedia (1924–25), Mladi Hrvat (1924), Savremenik (1926–27), Hrvat (1928), Omladina (1930–31), Hrvatska revija (1931), Komedija (1934–35) i Zagreb (1934, 1936). Za repertoar HNK prevela je desetak opernih i operetnih libreta, među kojima Figarov pir (W. A. Mozart), Afričanka (G. Meyerbeer), Lakmé (L. Delibes), Traviata (G. Verdi), Čista Suzana (J. Gilbert), a u rukopisu joj je ostala nedovršena studija Tri vijeka teatra u Hrvatskoj. Dio njezine ostavštine čuva se u HDA (fond Građa o kazališnoj djelatnosti u Zagrebu). Uvrštena je u antologiju hrvatskoga dječjega igrokaza Harlekin i Krasuljica (Zagreb 1990) i u prigodni izbor proze O devetstotoj obljetnici Zagreba u časopisu 15 dana (1994). Bila je članica Družbe »Braća hrvatskoga zmaja« (Zmajica Ilirska). Potpisivala se i A. K., A. K. C. te A. K.-C.