KÖRBLER, Đuro

traži dalje ...

KÖRBLER, Đuro, klasični filolog i književni povjesničar (Vrhovac kraj Ozlja, 16. VIII. 1873 — Zagreb, 4. XI. 1927). U Zagrebu 1891. završio klasičnu gimnaziju i 1895. studij klasične filologije na Mudroslovnom fakultetu, na kojem je doktorirao tezom O Euripidovu Heraklu i Sofoklovim Trahinjankama 1897 (te godine objavljeno u Nastavnom vjesniku). Radio u zagrebačkim gimnazijama, kratko u požeškoj; od 1900. docent za grčku književnost, od 1903. izvanredni i od 1907. redoviti profesor klasične filologije na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. Putovao 1906. po Maloj Aziji i Grčkoj, sudjelovao na skupovima njemačkih filologa i nastavnika u Baselu 1907. i Grazu 1909. Rektor Sveučilišta u Zagrebu 1914/15, redoviti član JAZU od 1915. i njezin književni tajnik od 1919. Isprva najviše surađivao u Nastavnom vjesniku (suurednik 1901–07) pedagoškim člancima te prilozima o Heziodovu pjesništvu, Pindarovim epinikijima, Gaju Korneliju Galu i Vergilijevim eklogama, o izvadcima iz povjesnice Tita Livija i grčkoj metrici (1900, 1902, 1905–06). Osobito je opsežna i vrijedna njegova suradnja u izdanjima JAZU. Na temelju arhivskoga istraživanja, navlastito u dubrovačkom arhivu, u Radu objavio mnogobrojne rasprave o hrvatskim latinistima i drugim piscima, poglavito dubrovačkima, tako o M. Grbiću (1901), prijevodima R. Kunića i B. Zamanje Teokritovih pjesama na latinski (1906), o J. Buniću (1910), V. Petroviću te I. Đurđeviću kao prethodniku F. A. Wolfa u homerskom pitanju (1911), o N. Brautiću i M. F. Galjufu (1912), o P. Bianchiju i D. Dubravici Arboscelliju (1913), L. D. Sorkočeviću te Osmanu I. Gundulića (1914, 1916), o K. Puciću, I. Crijeviću i D. Beneši (1915), talijanskom pjesništvu u Dubrovniku i Kotoru u XVI. st. – L. Paskvaliju, S. Bobaljeviću Mišetiću, M. Monaldiju – (1916) te o Didaku Piru (1917), a ondje je tiskao i oveće radove o odnosima Dubrovačke Republike i zapadnoeuropskih katoličkih država (1916) te o životu i djelu S. M. Ljubiše (1924). U Građi za povijest književnosti hrvatske (urednik knj. 9 i 10, 1920, 1927) pisao je o Đurđeviću i Zamanji (1907), dubrovačkoj istrazi u svezi s bezvjerstvom u XVIII. st. i o latinskim pjesmama J. Palmotića (1912), o pohvalnicama J. II. Draškoviću (1916), prijevodima B. Bettere i pjesmama L. M. Bunića (1920), Palmotićevoj Gomnaidi (1927). Te njegove i druge rasprave odreda su tiskane i kao posebni otisci. U nizu Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium priredio je 1915. pisma S. Gradića dubrovačkomu Senatu (Abatis Stephani Gradii Ragusini ad Consilium rogatorum Rei publicae Ragusinae epistolae scriptae), dopunivši zbirku pisama što ju je JAZU predao B. Bogišić (o tom pisao i u Ljetopisu JAZU, 1911) i opremivši ju predgovorom o Gradićevu životu i radu. Baveći se dopunama XIV. i XV. pjevanja Osmana, priredio je njegovo izdanje za MH (Zagreb 1919) te drugo i treće Akademijino izdanje cjelokupnih Djela Giva Frana Gundulića (Stari pisci hrvatski, 9, 1919, 1938) s opsežnim uvodom o Gundulićevu životu i radu, pregledom njegovih rukopisa i izdanja. Istraživao je i djela P. Kanavelića (Nastavni vjesnik, 1919–22; Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd 1922). U drugoj pol. 1910-ih surađivao na Akademijinu projektu Hrvatskoga biografijskoga rječnika, kraće mu bio i urednik, a u 1920-ima u zagrebačkoj Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj. Za tisak je priredio izdanje Latinske slovnice za gimnazije I. Pavca (Zagreb 1899), napisao pogovore prijevodima T. Maretića Ovidijevih Metamorfoza (Zagreb 1907; o tom pisao i u Školskom vjesniku, 1908) i Homerove Ilijade (Zagreb 1912, 1921), a izdao je i brošuru u kojoj je J. Golika optužio za plagijat (Dra. Julija Golika »Stari i mladi u rimskoj književnosti«. Zagreb 1905). Različiti su mu prilozi objavljeni u Viencu (1897), Našoj slozi (Trst 1900), Nastavnom vjesniku (1901–03, 1905–07, 1916–17), Ljetopisu JAZU (1904, 1913, 1916, 1918–19, 1921), Savremeniku (1907, 1913, 1917), Velikom ćiril-metodskom koledaru (1907), Vjesniku Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arhiva (1908), Obzoru (1911), Hrvatskoj prosvjeti (1916), Jutarnjem listu (1927), Glasniku Dubrovačkog učenog društva Sveti Vlaho (1929) i izdanju Verhandlungen der fünfzigsten Versammlung deutscher Philologen und Schulmänner in Graz (Leipzig 1910). Latinska stilistika, koju je 1920. sastavio po narudžbi školskih oblasti, ostala je u rukopisu. Potpisivao se i Dr. Gj. K-r.

LIT.: K. Kovač: Zanovićeva škola i framasunstvo u Dubrovniku. List Dubrovačke biskupije, 13(1913) 5, str. 55–57. — W. Ljubibratić: Dr. Đuro Körbler, Talijansko pjesništvo u Dalmaciji 16. vijeka, napose u Kotoru i Dubrovniku. Ljetopis JAZU, 1916, 31, str. 78–93. — T. Maretić: Dvije najnovije knjige Starih pisaca hrvatskih. Ibid., 1919, 34, str. 104–109. — A. Stojićević: Stari pisci hrvatski IX. Južnoslovenski filolog (Beograd), 2(1921) str. 136–147. — B. Vodnik: Đuro Körbler. Jugoslavenska njiva, 10(1926) I/10, str. 333–335. — (Nekrolozi): Slobodna tribuna, 7(1927) 738, str. 5. — P. Popović (P. P.), Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor (Beograd), 1927, VII/1–2, str. 343–344. — Z. Vernić, Vijenac, 6(1928) VIII/3, str. 138–140. — V. Dukat, Ljetopis JAZU, 1935, 47, str. 201–222 (s bibliografijom). — Z. Dukat: Homersko pitanje. Zagreb 1988, 77. — Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998, 95–96.
 
Marko Kovačević i Redakcija (2009)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KÖRBLER, Đuro. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/9992>.