BRATIĆ, Bogoljub

BRATIĆ, Bogoljub, novinar i društveno-politički radnik (Fojnica kod Gackog, 19. X 1896 — Zagreb, 1. X 1957). Sin pravoslavnog prote Tome. Osnovnu školu završio u Fojnici 1907, gimnaziju pohađao u Mostaru 1907–14, nakon sarajevskog atentata, osuđen je (kao član Mlade Bosne) na desetomjesečnu tamnicu, maturirao u Sarajevu 1917. Te je godine poslan na talijansku frontu. Nakon rata studirao je i doktorirao (1923) na zagrebačkomu Pravnom fakultetu. Kao student zaposlio se 1920. u novinskom poduzeću »Tipografija« na poslovima telefonista i stenografa. Sudjelovao i u studentskomu političkom životu. Na II kongresu SRPJ(k) u Vukovaru 1920. bio je stenograf. God. 1923–39. novinar je Jutarnjeg lista, a 1928. otvorio je u Zagrebu i odvjetničku kancelariju. Kao novinar stenograf pratio je godinama S. Radića na političkim putovanjima; branio je članove HRSS-a na mnogim političkim procesima i procesima zbog povrede Zakona o štampi, ali njegove političke simpatije bile su na strani lijevog krila zemljoradničke stranke i njegova vođe Dragoljuba Jovanovića (J. Horvat). God. 1938–39. bio je član upravnog odbora Društva za promicanje kulture i gospodarstva »Seljačko kolo«, sve do isključenja ljevičarske grupe iz njega. God. 1937. sudjelovao je u prikupljanju »Crvene pomoći« za jugoslavenske sudionike španjolskoga građanskog rata zatočene u Francuskoj, a 1940. supotpisao je peticiju za osnivanje Društva prijatelja SSSR-a u Zagrebu. U srpnju 1941. ustaške su ga vlasti protjerale u Srbiju. U Beogradu, gdje je živio bez posla, zbog svojih je političkih nazora dva puta zatvaran. Nakon oslobođenja Beograda izabran je za potpredsjednika JNOF-a Srba izbjeglih iz Hrvatske, a potkraj 1944. upućen je u Šibenik na rad u Srpski klub vijećnika ZAVNOH-a (u redakciju njegova lista Srpska riječ do svibnja 1945). U KPJ primljen je potkraj NOB-a. Bio je sudionik IV i V zasjedanja Narodnog sabora Hrvatske, povjerenik za financije (1945–52) i savjetnik (1952–53) financijskog povjerenstva Narodnog odbora grada Zagreba. Od 1953. do kraja života sudac je Vrhovnog suda NR Hrvatske. — Kao novinar najčešće je pisao o pravnim i gospodarskim temama; u Jutarnjem listu uređivao je rubriku pravnih savjeta. Zanimao se za probleme sela u zemlji i Evropi (Bugarska, Danska, SSSR). Pratio je akcije HRSS-a, pisao o Zakonu o štampi, sudjelovao u polemici s L. Pfefferom, sucem istražiteljem u istrazi nakon sarajevskog atentata, i dr. Osim u Jutarnjem listu, objavljivao je potpisane priloge u Novoj Hrvatskoj (1924), Hrvatskoj riječi (1925), Domu (1926) i Savremeniku (1938). Prema N. Rapajiću, surađivao je u Srpskom kolu (pokrenuto 1935), a prema M. Macuri, u izdavanju i uređivanju Brazde, časopisa za kulturna, politička i socijalna pitanja jugoslavenskog sela (pokrenut i izdavan 1941. u Beogradu). Preveo je i napisao predgovor djelu Aleksandra Stamboliskog Principi zemljoradničkog pokreta (Beograd 1925).