KRUTA (Cruta, Crutta), vojnička i posjednička obitelj podrijetlom s područja između današnje sjeverne Albanije i Ulcinja (XVI–XVII. st.). Nakon pada Skadra 1479. te Ulcinja i Bara 1571. pod tursku vlast njezini pripadnici iseljuju se na mletačko područje, osobito u Zadar. Ondje se spominju Margareta pokojnoga Nike 1596. i Paula 1605, Vuko, mletački časnik i zapovjednik zadarskoga vojnoga okružja 1603, Jakov (u. prije 1626), kapetan naoružanih brodova za borbu protiv uskoka 1608–11, njegov sin kapetan Šimun, posjednik na biogradskom području (sastavio oporuku 1626), te unuk Andrija, kapetan brodova za nadzor plovidbe sjevernim Jadranom 1633–45. Za Kandijskoga rata istaknuo se Mihovil (u. 1649); 1646. zapovijedao je elitnim albanskim postrojbama koje su s hrvatskim konjaništvom branile Zadar, sudjelovao u obrani Turnja i Biograda (bio i zapovjednik Biograda) i u rujnu u neuspjelom mletačkom napadaju na Skradin, a u listopadu u okršajima s Turcima kraj Šibenika. God. 1647. predvodio je osvajanje Zemunika, Nadina, Vrane, Skradina i utvrde Kamen te se istaknuo u obrani Šibenika za opsade 21. VIII – 15. IX, sudjelovao 1648. u osvajanju Drniša i Klisa, a sljedeće godine u veljači poginuo pri opsadi Risna. Kao mletački časnik i posjednik na Pašmanu (Tkon, Banj) i u Trogiru 1669. zabilježen je Franjo (u. vjerojatno 1693), od 1670-ih zapovjednik hrvatskih konjaničkih postrojba. U Morejskom ratu istaknuo se u napadaju na Duvno 1687. te 1689. u borbama za Neretvu, gdje je u činu brigadira zapovijedao postrojbom od 6000 vojnika. Poginuo je na području Uskoplja; u crkvi sv. Frane u Zadru njegov je nadgrobni natpis iz 1693. Nekoliko pripadnika obitelji zabilježeno je u svećeničkoj službi. Najistaknutiji od njih bio je Franjo (u. 1645), isprva svećenik u Baru, a od oko 1620. generalni vikar i upravitelj Budvanske biskupije. God. 1638. objavio je Konstitucije za tu biskupiju, 1640. bio imenovan biskupom Skadra, 1641. i apostolskim povjerenikom za biskupije Svač i Drivast. Održavao je veze sa zadarskim nadbiskupom O. Garzadorijem i barskima J. Bianchijem i F. Leonardisom. Zbog pritiska turskih oblasti u Skadru napustio je 1642. biskupiju te uglavnom stolovao u Budvi. God. 1643. izvijestio je Kongregaciju za širenje vjere i mletačkoga dužda o teškom položaju katolika i teškoćama u djelovanju klera na području Skadarske biskupije. Pokopan je u budvanskoj katedrali.
LIT.: Š. Ljubić: Skadarski zemljišnik od god. 1416. Starine, 1882, 14, str. 45–46, 51–52. — B. Desnica: Istorija kotarskih uskoka, 1–2. Beograd 1950–1951. — R. Jelić: Stanovništvo Zadra u drugoj polovici XVI. i početkom XVII. st. gledano kroz matice vjenčanih. Starine, 1959, 49, str. 389. — Isti: Popis imena svećenika, redovnika i redovnica u crkvenim maticama Sv. Stošije u Zadru (1569–1706). Zadar 1990, 9, 16. — L. Čoralić: Zadarski kapetan XVII. stoljeća – Ulcinjanin Dominik Katić. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 22(2004) str. 219–220, 226. — Mihovil. — L. Jelić: Povjesno-topografske crtice o biogradskom primorju. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, NS 3(1898) str. 47. — A. R. Filipi: Biogradsko-vransko primorje u doba mletačko-turskih ratova. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 19(1972) str. 440, 456. — F. Divnić: Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji. Split 1986. — Franjo (u. vjerojatno 1693). — G. Sabalich: Huomeni d’arme di Dalmazia. Zara 1909, 38. — L. Čoralić: Mletački kapetan XVII. stoljeća – splitski plemić Jakov Tartalja. Mogućnosti, 41(1994) 4/6, str. 171, 174, 178. — Franjo (u. 1645). — D. Farlati i G. Coleti: Illyricum sacrum, 7. Venetiis 1817, 227–228, 327. — K. Horvat: Novi historijski prilozi za poviest Albanije iz rimskih arhiva. Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva, 12(1910) str. 95–97. — P. Gauchat: Hierarchia catholica medii et recentioris aevi, 4. Patavii 1967², 123, 307. — I. Jovović: Iz prošlosti Dukljansko-barske nadbiskupije. Bar 2004, 223, 226. — L. Čoralić: Prilog životopisu barskoga nadbiskupa Franje Leonardisa (1644.–1645.). Croatica Christiana periodica, 29(2005) 55, str. 85, 89.
Lovorka Čoralić (2013)
