KRSTULOVIĆ, Zdravka

KRSTULOVIĆ, Zdravka, glumica (Split, 30. IX. 1940 — Varaždin, 5. XII. 2003). U Splitu polazila klasičnu gimnaziju. Studirala na ADU u Zagrebu te Beogradu, gdje je diplomirala 1965. Te je godine postala članicom Drame splitskoga HNK. Rano je svojim ulogama pokazala glumačku mnogostranost i vrsnost; 1966. bila je Mare u praizvedbi Kate Kapuralice V. Stullija (Nagrada Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske, UDUH, 1967), 1967. Petrunjela u Dundu Maroju M. Držića i Desdemona u predstavi Otelo, mletački crnac W. Shakespearea, a 1968. Helena (Euripid i J.-P. Sartre, Trojanke), Sveta Ivana (G. B. Shaw) te Kate Aždaja (M. Uvodići A. Jelaska, Libar Marka Uvodića Splićanina, Nagrada UDUH 1969). Od 1972. u statusu samostalne umjetnice u Zagrebu glumila u predstavama Teatra u gostima (Ruža, M. Kundera, Ševa, 1974; Lisa, R. N. Nash, Trgovac kišom, 1975) i Teatra &TD (Ana, R. Marinković i M. Carić, Prah, 1976). God. 1977. vratila se u splitsko HNK, u kojem je do umirovljenja 1999. igrala gotovo u svim predstavama, pridonijevši svojim kreacijama posebnosti njegova stila, osobito 1980-ih, u »zlatno doba« toga kazališta. Premda ju je šira publika zapamtila po likovima žena iz puka, Splićankama i Dalmatinkama – što ih je igrala prepoznajući njihove mentalitete i psihološke značajke, uspijevajući im udahnuti fin humor, životnu snagu i često potisnutu osjećajnost – ostvarila je i niz likova iz domaće literature složenijih psiholoških profila. Uz Gloriju Marinkovića (1978), odigranu prigušenom ekspresivnošću, i lik Gemme Polić S. Šnajdera, kojim je istražila mračne zakutke ljudske, navlastito ženske duše (Kamov, smrtopis, 1981, Nagrada UDUH 1982), odigrala je, među ostalim, i Mariju Brku (I. Brešan, Svečana večera u pogrebnom poduzeću, 1982) te antologijsku Agnezu u Pustolovu pred vratima M. Begovića (1991, Nagrada »Marul«). Znatno više puta glumila je uloge različitih profila iz klasične i suvremene svjetske kazališne literature, a osobito zapaženo ženske likove profinjene elegancije, duboko ponirući u njihove krhke i nježne osobnosti. Bila je Charlotte Brontë (E. Manet, Dan kada je Mary Shelley susrela Charlottu Brontë, 1980), Shakespeareova Gertruda (Hamlet, 1980) i Katarina (Kroćenje goropadnosti, 1983), Krčmarica (M. Kundera, Žak fatalist i njegov gospodar, 1981, Nagrada UDUH 1982), Gospođa Orada (L. Pirandello, Čovik, zvir i kripost, 1982), Dona Elvira (Molière, Don Juan, 1983), Julie (G. Büchner, Dantonova smrt, 1984), Petra von Kant (R. W. Fassbinder, Gorke suze Petre von Kant, 1985), May (S. Shepard, Više od ljubavi, 1987), Vojnicka (A. P. Čehov, Drama bez naslova, 1989), Gina (H. Ibsen, Divlja patka, 1990) i dr. Sklonost različitim oblicima scenske komike pokazala je i u zrelijim godinama ulogama što iziskuju klaunovsku razigranost, poput Komentatora klauna, kojega je uz Gospođu Peachum istodobno glumila u Operi za tri groša B. Brechta (Splitsko ljeto, 1989), dovodeći oba lika do najrafiniranijih psiholoških finesa, a vrhunac je takve glume ostvarila Shakespeareovim Puckom u Snu Ivanjske noći na Splitskom ljetu 1992 (D. Foretić). Na Splitskom ljetu i Marulićevim danima istaknula se i ulogama Kate (Stulli, Kate Kapuralica, 1977), Magdalene (I. Bakmaz, Šimun Cirenac, 1989), Klare (M. Krleža, Leda, 1994, Nagrada »Marul«) i Daje (G. E. Lessing, Nathan mudri, 1995). Gostovala je i u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića (Čerera, I. Gundulić, Prozerpina ugrabljena, 1989). Iznimnu popularnost stekla je u TV serijama, ulogama Anđe Vlajine u Našem malom mistu D. Marušića (1970–71) i Violete u Velom mistu J. Marušića (1980–81), kojima je postala ikonom domaće pop-kulture, te u Ča smo na ovon svitu D. Marušića (1973) i Putovanju u Vučjak E. Galića (1986). Igrala je i u TV komedijama (Berza rada i Pulitika šjore Bete D. Marušića, 1969) i dramama (Istarska rapsodija D. Marušića, 1978; Mlada sila M. Fanellija, 1988) te igranim filmovima (Servantes iz Malog mista D. Marušića, 1982; Zadarski memento J. Marušića, 1984). Dobitnica je Nagrade grada Splita 1982. te Nagrade »Ivo Tijardović« za najbolje umjetničko ostvarenje i doprinos splitskomu HNK 2003.