LONČAREVIĆ, Juraj

LONČAREVIĆ, Juraj (Đuka, Đuro), povjesničar i publicist (Srijemska Mitrovica, 3. III. 1930 — Zagreb, 23. X. 1997). U Zagrebu završio gimnaziju 1949. te studij južnoslavenskih jezika i književnosti i ruskoga jezika na Filozofskom fakultetu 1956. Predavao u gimnaziji u Đakovu 1954–55 (otpušten kao politički nepodoban) i u Ekonomskoj školi u Subotici do 1956. Od 1957. radio u Knjižnici JAZU, 1969–72. u Zavodu za odgojno zapuštenu djecu u Ivancu i Zagrebu – iskustvo opisao u zapiscima Dnevnik odgojitelja (Zagreb 1971) – i u zagrebačkom Centru za dopisno obrazovanje Birotehnika te, nakon utamničenja 1972–74, u Centru za kulturu od 1975. do umirovljenja 1991. Književnim i kulturnopovijesnim nasljeđem te političkom sudbinom Hrvata u Vojvodini bavio se u djelima Šokački i bunjevački književni portreti (1969), Hrvati u Srijemu (1990), Srijemska kalvarija Hrvata (1995), Hrvatske vojne postrojbe u Srijemu tijekom drugog svjetskog rata (1996) i Moja Mitrovica (1997), a pisao je i o njihovu položaju i običajima u Mađarskoj (Kritika, 1971, 18; Hrvati u Mađarskoj i Trianonski ugovor, 1993). U dokumentarnoj putopisnoj zbirci Unatoč svemu ostati vedar (1984) donio svjedočanstva o crkvenom životu u misijama te etnografsku građu. Sastavljao i sakralno-turističke vodiče (Marija Gorica. Zagreb 1975; Sisak. Sisak 1977; Nova Bukovica i okolina. Nova Bukovica—Zagreb 1983; Slavonija i Baranja. Zagreb 1985; Majka Božja Kamenita. Velika Gorica 1993) te župne monografije (Voćin. Zagreb 1980; Kutjevo. Kutjevo—Zagreb 1981). Prilozi su mu među ostalim objavljeni u periodicima Hrvatska riječ (Subotica 1955), Socijalni rad (1961), Umjetnost riječi (1962, 1964, 1969), Glas Koncila (1965, 1968, 1980), Crkva u svijetu (1966–67, 1969–70, 1972, 1978–81, 1983), Revija (1966), Danica (kalendar, 1967, 1977–81, 1983–86), Hrvatske novine (Željezno 1967, 1971), Kolo (1967), Rukovet (Subotica 1967–68), Godišnjak Matice hrvatske Vinkovci (1968–69), Katolički godišnjak (1968–71), Marulić (1968, 1976–84, 1987–90, 1992, 1995), Subotička Danica (kalendar, 1971–72, 1985–86, 1989), Veritas (1975–76, 1979–97), Vjesnik Đakovačke biskupije (1975–76, 1984–85), Hrvatski katolički glasnik (1976–78, 1980–81, 1983–85, 1988), Matica. Iseljenički kalendar (1980, 1982; Hrvatski iseljenički zbornik, 1993), Obnovljeni život (1981, 1993), Vjesnik (1982, 1991, 1993), Šokadija (1983), Hrvatska danas (1990–91), Ognjište (1990–92), Glas ravnice (Subotica 1991–92), Politički zatvorenik (1991–95), Republika (1993), 15 dana (1994), Hrvatsko slovo (1996–97) i Glas Slavonije (1997), u antologiji Hrvatska riječ u Srijemu (Zagreb 1995) te u zbornicima Marulić. Hrvatski književni zbornik (Zagreb 1968), Naša riječ, 4–6 (Zagreb 1995–2002) i Mara Švel-Gamiršek (Drenovci 1997). Pisao predgovore i pogovore pjesničkim zbirkama, priredio i pogovorom popratio Izabrana djela J. Andrića (Vinkovci 1994) te uredio izdanja Hrvatska Kostajnica i Zrin (Zagreb—Hrvatska Kostajnica 1992), Bistrička spomenica u slici i riječi (Marija Bistrica 1995) i Ivan Đudajek (Zagreb 1995). Supokretač je Hrvatskoga književnoga lista (1968), suosnivač Zajednice prognanih i izbjeglih Hrvata iz Vojvodine (1991; Zajednica prognanih i izbjeglih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata od 1993) i urednik njezina glasila Zov Srijema (1995–97; posvećen mu je br. 10, 1997). Potpisivao se i inicijalima te pseudonimom Miroslav Selmović. — Otac mu Ivan (1895–1956), odvjetnik u Srijemskoj Mitrovici, biran je u Narodnu skupštinu na listama HRSS 1925. i P. Živkovića 1931. Pristavši 1926. uz N. Nikića, u Skupštini je bio tajnik disidentskoga kluba HSS, a 1932. s Nikićem i dr. odijelio se i od Jugoslavenske radikalno-seljačke demokracije te kao član oporbenoga Narodnoga seljačkoga kluba kritizirao zabranu hrvatskoga znakovlja, cenzuru i način provedbe općinskih izbora (govori i interpelacije tiskani skupno u Zagrebu 1933). Prema sinovim navodima, za NDH u travnju 1941. bio je gradonačelnik i redarstveni ravnatelj u Mitrovici, na što je ubrzo podnio ostavku i istaknuo se kao branitelj pred prijekim sudom, zbog čega je i uhićivan; nakon II. svjetskoga rata osuđen na dvije godine zatvora. Potkraj života bio je odvjetnik u Zagrebu.