LOCHMER, Aleksandar

LOCHMER, Aleksandar (Lokmer; Alexander, Skender, Šandor), anglist (Senj, 24. II. 1856 — Zagreb, 2. X. 1915). Gimnaziju završio u Senju 1873, povijest i zemljopis studirao u Grazu (1877. predsjednik društva »Hrvatska«), Beču (ondje kraće polazio i Visoku poljodjelsku školu) i Zagrebu, gdje je 1883. položio profesorski ispit. Radio u gimnaziji u Zagrebu 1875. i 1879–80, potom u učiteljskoj školi u Kopru, nautičkoj u Bakru 1882–97. te ponovo u Zagrebu u gimnaziji do umirovljenja 1914; na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu predavao 1898–1915. Usavršivao se u Velikoj Britaniji i SAD 1885. i 1889–90. Imenovan stalnim tumačem engleskoga jezika za Banski stol 1895. Jedan je od utemeljitelja hrvatske anglistike, prvi sveučilišni predavač engleskoga u Hrvatskoj, njegov promicatelj i autor prvih priručnika. Potaknut suvremenim značenjem toga jezika i potrebom za njegovim poznavanjem, napose zbog iseljivanja u SAD, objavio pregled Nješto o inglezkom narodu (Treći program Kralj. nautičke škole u Bakru, 1884–85) te, prihvaćajući mišljenje o fonetici kao temelju učenja jezika, nacrt O englezkom izgovoru (Peti program Kraljevske nautičke škole u Bakru, 1886–87), koji se, u proširenom izdanju tiskan 1906, drži prvom fonetikom engleskoga jezika na hrvatskome. Slično je koncipirana i njegova Gramatika englezkoga jezika za školu i samouke (1889), prva engleska pedagoška gramatika na hrvatskom jeziku, s vježbama i prijevodima uza svaku gramatičku jedinicu. Za potrebe nastave ili samostalno učenje sastavio je djela Englezko-hrvatski razgovori za svakdanju porabu (Senj 1891), konverzacijski priručnik s pojmovnim i frazeološkim rječnikom, primjerima razgovora te privatne i poslovne korespondencije, Engleska čitanka sa zbirkom engleskih trgovačkih listova za mlade pomorce i za školu s obilnim hrvatskim tumačem (Senj 1899) i Laki način engleski bez učitelja u kratko vrijeme naučiti razumijevati i govoriti (Zagreb 1903, 1911², Chicago 1926²). Bez njegove suglasnosti tiskani su nedovršen rječnički dio posljednjega (Džepni rječnik hrvatskoga i engleskoga jezika. Zagreb 1911) te mnoge preradbe drugih djela u Chicagu i Milwaukeeju. Glavno mu je leksikografsko djelo veliki Englesko-hrvatski rječnik, cjelovito objavljen 1906 (tiskano u sveščićima kao Rječnik englesko-hrvatski sa točno označenim izgovorom u Senju od 1895), koji je, unatoč nedostatcima poput nedosljedne transkripcije i pomanjkanja fraza, zahvaljujući širini i obradbi građe ostao najpouzdanijim djelom na tom području do Englesko-hrvatskoga rječnika R. Filipovića (1955), a bogatstvom pomorskoga nazivlja i autorskim naporima u njegovu stvaranju iznimkom do suvremenoga doba. Surađivao je i u Viencu (1900) te Nastavnom vjesniku (1905–06). Anticipirajući kontrastivnu metodu, zauzimao se za razvoj sposobnosti sporazumijevanja na engleskom u svakidašnjim situacijama. Potpisivao se i inicijalima.