BEDEKOVIĆ KOMORSKI, Ignacije

BEDEKOVIĆ KOMORSKI, Ignacije, književni mecena i donator (? — Popovec, dvor u Hrvatskom zagorju, 30. I 1744). Nećak je Benedikta B. Komorskoga, senjsko-modruškog biskupa. God. 1713. studirao je na sveučilištu u Grazu. Spominje se da je bio glinski potpukovnik, a prema saborskim spisima 1741. i 1743. zastupnik na Saboru u Požunu. Kao član Bratovštine Sv. Pavla obilno je pomagao pavlinski samostan u Lepoglavi. Njegovim je troškom izvedeno bojenje i posrebrenje propovjedaonice u crkvi Majke Božje Snježne u Belcu. Pripisuje mu se autorstvo danas samo po naslovu poznatog djela Abecevica dragem mladem obadvojega spola ljudem hasnovita i potrebna i veterinarska ljekaruša Konjska vračtva (rkp. iz 1728. u Arhivu JAZU, sig. II a 23). No pisac te abecevice (katekizma s osnovnim uputama o pisanju i čitanju) zacijelo je morao biti neki svećenik, a B. je mogao snositi troškove izdavanja. Bedekovićevu darežljivost hvalio je Juraj Mulih ističući u opširnom naslovu svoje knjižice Pobožne i navučne popevke (Zagreb 1746) da je ona izdana »z-darežlivum pomočjum pokojnoga Ignatia Bedekovich, cesarske i kraljevske Svetlosti vice-oberstara viteškoga etc … koji predlani 30. Januar 1744. iz ovoga sveta pobožno je preminul«. I u predgovoru svoje knjige Hrana nebeska (Zagreb 1748) isti pisac spominje da je ta knjiga, kao i njegove druge, već ranije objavljene, izdana zahvaljujući darovima dobročinitelja, među kojima posebno ističe ime tada već pokojnoga I. Bedekovića. U Zagrebu je u štokavskom narječju 1748. objelodanjeno djelce Abecevica slovinska dragoj dičici korisna i potribna, s-blagodarnom pomoćjom… Nikole Kraljić, za koje je Fuček utvrdio da ga je napisao J. Mulih, vrlo plodan kajkavski pisac, koji je poneka djela običavao objavljivati i u kajkavskom i u štokavskom narječju, pa i u narječju Gradišćanskih Hrvata, već prema tome gdje je misionario. Kako su naslovi Bedekoviću pripisivane kajkavske i Mulihove štokavske abecevice slični, može se s dosta vjerojatnosti pretpostaviti da je Mulihovoj štokavskoj abecevici prethodila i njegova kajkavska u kojoj je prešutio svoje ime, a istaknuo ime svog mecene Bedekovića, slično kao što je u naslovu štokavske abecevice istaknuo ime N. Kraljića. To je Stullija lako navelo da u svom Rječosložju ime mecene uzme kao ime autora i kajkavsku abecevicu pripiše Bedekoviću, što su i drugi, pozivajući se na njega, ponavljali. Rukopis Konyzka vrachtva (Arhiv JAZU) ili tzv. Bedekovićeva ljekaruša (objavio L. Brozović 1956) sadrži 69 recepata kojima su dodane astrološko-horoskopske bilješke. B. je možda bio samo vlasnik tog rukopisa, a možda ga je prepisao ili sastavio iz nekih sličnih kajkavskih rukopisa kakvih je već ranije bilo.