BENIĆ, Bono

BENIĆ, Bono, ljetopisac (Čatići kod Visokog, oko 1708 — Kraljeva Sutjeska, 27. III 1785). Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje stekao je u franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci te postao franjevac. Nakon završena filozofskog i teološkog studija u Italiji, predavao je neko vrijeme (1731–1734) filozofiju u Šibeniku i Zaostrogu. Zatim prelazi u Bosnu. Bio je učitelj novakâ u Kraljevoj Sutjesci, a potom desetak godina gvardijan u samostanima u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu. God. 1748. biran je za definitora, 1758. imenovan kustodom, a dvaput (1765–1768. i 1774–1777) provincijalom Bosne Srebrene. — B. je, uz F. Laštrića, bio najugledniji član Bosanske provincije. Zbog zauzimanja za bosanski katolički živalj i franjevce, koje su uznemiravale i turske vlasti i grkokatolički patrijarsi, više je puta zlostavljan i zatvaran. Putujući u Valenciju na Generalni franjevački kapitul, zadržao se u Rimu (1767/1768) i Propagandi podnio izvještaj o teškim prilikama u Bosni. I u nekoliko latinskih okružnica, upućenih franjevcima, vjerno je ocrtao vjersko stanje u Bosni. Zanimao se za domaću crkvenu i narodnu prošlost. Napisao je i izdao polemički spis o osnutku Bosanske provincije Cum auctor Epitomae. U rukopisu je ostao njegov najvažniji rad, Protocollum conventus Suttiscae, u kojem je dao vrijednih podataka za povijest svog Reda i Bosne u XVIII st. Probrane dijelove te kronike objavio je J. Jelenić pod naslovom Ljetopis franjevačkog samostana u Kr. Sutjesci (Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 1923–1927); P. Pejčinović preveo je iz latinskoga ulomak Historija vjerske parnice održane u Travniku na turskom sudu između nas i grčkog patrijarha iz Peći (Život, 1974), a u cijelosti ga je objavio I. Gavran (1979). Ljetopis je pretežno pisan narodnim jezikom vareško-sutješkoga govora u koji su često uvršteni talijanski izrazi i rečenice, a pojedini su dijelovi pisani latinskim jezikom. — Prema J. Jeleniću, to je najopsežniji, građom najraznovrsniji i najzanimljiviji franjevački ljetopis, a I. Gavran ističe da je pisan »živo, svježe, privlačno, toplo, plastično i istinoljubivo«.