BENJA POSEDARSKI, Josip

BENJA POSEDARSKI, Josip, sudac (Zadar, 1. IV 1767 — Zadar, 12. VI 1821). Sin je zadarskog plemića Kuzme Benje i Elizabete Desiderati. Oženivši se potkraj XVIII st. groficom Dinkom Posedarskom, posljednjom iz tog roda, naslijedio je imetak ženine obitelji te svom prezimenu i grbu dodao njihove i osnovao novu lozu obitelji Benja Posedarski (potpisivao se Josip ili Giuseppe Begna). Podaci o Josipovu školovanju nisu poznati. God. 1789. primljen je u zadarsko plemićko vijeće, a 1797, u vrijeme odstupa aristokratske vlade Mletačke Republike 12. svibnja, bio je jedan od staleških predstavnika grada (plemića) i supotpisnik njihova pisma od 22. lipnja austrijskom pukovniku slunjske krajiške regimente Casimiru (Kasimir, Kazimir) s molbom da požuri okupaciju Zadra i okolice (objavljeno u Miscellanea, Državni arhiv Zadar, 1949, sv. 1). Za prve austrijske vladavine u Dalmaciji imenovan je 1798. rektorom ili sucem upraviteljem (giudice dirigente) prvostupnog organa vlasti u Zadru (Ces. Krag. Pristoglia od Perue Tuxbe — Ces. Reg. Tribunale di prima Instanza). Obavljao je i druge upravno-pravne poslove, a 1803. postaje član »komisije za nadzor i sistematizaciju milosrdnih zavoda«. Po uspostavi francuske vlasti u Dalmaciji (1806), imenovan je članom više komisija i javnih službi (za vode i ceste, za poljoprivredu, Savjeta četrdesetorice) te sucem Pomirbenog suda za grad Zadar (s Ninom, Novigradom i otocima). Te godine bio je i član poklonstvenih poslanstava iz Dalmacije caru Napoleonu u Pariz i potkralju Italije E. Beauharnaisu u Milanu. Izvještaji obaju poslanstava od 15. kolovoza i 14. rujna iz Pariza, odn. 1. studenoga iz Milana; koje je i on potpisao, objavljeni su iste godine (Kraglski Dalmatin – Il Regio Dalmata, 1806, br. 9, 13 i 22–24; izvještaj iz kolovoza objavljen i u Archivio storico per la Dalmazia, 1926, I/1). U državnoj službi bio je i povratkom Dalmacije u sklop Austrije (1814). God. 1816. imenovan je članom komisije Prizivnog suda u Zadru, a 1817. članom zadarske Komisije javne dobrotvornosti. Za njegov rad odlikovao ga je Napoleon i austrijski car Franjo II (I).