BUNIĆ, Josip

traži dalje ...

BUNIĆ, Josip (Bepo, Pepo, Jozo), pjesnik (Dubrovnik, 27. II 1837 — Dubrovnik, 27. I 1875). Sin Pijerka, dramatičara i pjesnika. Osnovno i srednje školovanje završio u Dubrovniku, filozofski fakultet u Padovi. Nakon studija kraće je boravio u rodnome gradu, uključivši se u preporodna nastojanja i rad Narodne stranke. Prema nekim izvorima B. je u tom razdoblju redigirao za zagrebački Pozor dopise iz Dubrovnika pisane u preporodnom duhu. Tada je preveo na talijanski značajno djelo B. Šuleka Hrvatsko-ugarski ustav ili konstitucija (Lo statuto croato-ungarico. Split 1861), koje je imalo velikog političkog odjeka. Potom je bio profesor hrvatskog i talijanskog u splitskoj gimnaziji (1863–68), a vodio je i tečajeve hrvatskoga jezika u Narodnoj slavjanskoj čitaonici. Po svemu sudeći, prevodio je za narodnjačko glasilo Il Nazionale članke iz našega tiska. God. 1868. dolazi ponovno u Dubrovnik. Tu je član prvoga nastavničkog vijeća sekularizirane dubrovačke gimnazije, na kojoj je do smrti predavao više predmeta. — Djelovao je kao narodnjak, isticao se u radu Narodne štionice te uređivao njezino glasilo Dubrovnik. Zabavnik Narodne štionice dubrovačke (1867–75). Njegovom zaslugom tu su prvi puta objavljene Držićeve komedije. Dundo Maroje (1867, 1) i Arkulin (1870, 3) s komentarom i rječnikom. Prijateljevao je s P. Čingrijom, B. Bogišićem, N. Velikim Pucićem i M. Vodopićem. Bavio se pjesništvom, poglavito satiričnog obilježja, prikazujući kulturno i političko propadanje tadašnjeg Dubrovnika. Autor je još neutvrđena broja prigodnica i satira. Poznatija je Negjelja pobjed na Brsaljam (posvećena Matu Vodopiću; objavljena bez imena u zabavniku Dubrovnik, 1870, 3) u kojoj osuđuje povođenje za stranim uzorima i potcjenjivanje domaćih osobitosti. Vjerojatno je njegovo djelo komedija u stihovima s aktualnom političkom tematikom Dosta je već ili padnuće dubrovačke općine (1869), a sačuvana je u više rukopisa. Njegova korespondencija nalazi se u Bogišićevoj biblioteci u Cavtatu (17 pisama Bogišiću u razdoblju 1859–68), u Historijskom arhivu u Dubrovniku (Ostavština Pere Čingrije) i u Slovanskoj knihovni u Pragu. — U svoje vrijeme bio je obasut kadšto neumjerenim pohvala, mada je bio više radoznao i živ duh negoli stvaralačka osobnost.

LIT.: J. Peričić: Nekrolog. Izvješće o C. k. višoj dubrovačkoj gimnaziji 1874–75, 94. — Jozipu markizu Buniću. Dubrovnik, 4(1876) str. 193. — Date della morte e brevi cenni biografici di letterati ed altri notabili ragusei e di alcuni forestieri illustratori della storia e letteratura ragusea ed altrimenti benemeriti della nostra patria, decessi nel secolo XIX. L’Epidauritano, 1901, 48. — I. Stojanović: Novija povjest Dubrovnika (u: J. Ch. Engel, Povjest Dubrovačke Republike. Dubrovnik 1903, 264–266). — J. Bersa: Dubrovačke slike i prilike (1800–1880). Zagreb 1941, 143, 209, 260–262. — I. Perić: Društveno-politička i kulturna djelatnost Narodne štionice u Dubrovniku (1863–1887). Dubrovnik, 7(1964) 2, str. 54–59. — Isti: Istaknutiji profesori Dubrovačke gimnazije u drugoj polovini 19. stoljeća. Školski vjesnik, 17(1967) 3/4, str. 28–30. — Isti: Dubrovačka gimnazija od ponarođenja do danas (1869–1969). Dubrovnik 1969, 32–35. — V. Rabadan: Istina je dovoljna veličini Marina Držića. Marin Držić. Zbornik radova. Zagreb 1969, 418–419. — I. Perić: Dubrovačka periodika 1848–1918. Dubrovnik 1980, 34, 129. — Isti: Pero Čingrija. Dubrovnik 1988, 9.
 
Miljenko Foretić (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BUNIĆ, Josip. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/3169>.