BUNIĆ, Julija

BUNIĆ, Julija (Giulia Bona), pjesnikinja (Dubrovnik, druga pol. XVI st.). O njezinu životu zasada ništa se određenije ne zna, pa ni to je li pripadala vlasteoskoj obitelji. Neki pisci (F. M. Appendini, P. J. Šafařik) navode da je živjela po prilici od 1550. do 1585. Stariji dubrovački biografi (S. M. Crijević, S. Slade, F. M. Appendini) pišu o njoj kao o učenoj i obrazovanoj ženi te profinjenoj pjesnikinji na talijanskom jeziku, a jedino D. Farlati tvrdi da se proslavila i svojim hrvatskim (ilirskim) pjesmama. Pripadala je pjesničkom krugu kultiviranih dama renesansnog Dubrovnika, kojem se pridružuju njezina sestra Nada (Speranza) i Cvijeta Zuzorić. Od njezina pjesnikovanja sačuvala se samo jedna pjesma: La Signora Giulia Bona inferma. Al Monaldi, objavljena u zbirci M. Monaldija Rime (Venecija 1599, 1604²) i u zbirci Rime del nobil uomo Savino de Bobali Sordo e del Signore Michele Monaldi (Dubrovnik 1783; objavili su je i Crijević, A. Bacotich i Zdenka Marković). Pjesma je pisana u trenucima bolesti i predstavlja neku vrst tužaljke za životom. Upravo sveza sa spomenutim pjesnikom učinila je da se sačuvalo njezino ime i neko poznavanje njezina pjesničkog djelovanja. Monaldi joj je posvetio tri pjesme: jednu zajednički sa sestrom Nadom (Rime per le Signore, Speranza e Giulia di Bona) i dvije samo njoj (Alla Signora Giulia Bona i Risposta, objavljene su u zbirkama iz 1599. i 1783, u djelu Z. Marković, a neke u prilogu A. Bacoticha). Monaldi spominje i njezinu sestru Nadu kao pjesnikinju, ali joj se stihovi nisu sačuvali. I Sabo Bobaljević Mišetić zvani Glušac ispjevao je Juliji u čast sonet (Alla Sig. Giulia Buona. Risposta. Uvršten je u njegovu pjesničku zbirku Rime amorose, e pastorali, et satire, Venecija 1589; zatim u zbirci s pjesmama Monaldija, izdanoj u Dubrovniku 1783, te u djelu Crijevića). To je, ustvari, bio odgovor na jednu Julijinu nesačuvanu pjesmu, upućenu Bobaljeviću povodom gubitka njegove drage. Oba pjesnika, Monaldi i Bobaljević, slave Julijine pjesničke vrline i erudiciju. Je li to konvencionalni renesansni izričaj spram kulta »gospoje« ili je njezino pjesništvo zaista bilo kvalitetno, iz jedine sačuvane pjesme nije moguće sigurnije suditi. Svakako, Crijević ističe da je u svome vremenu od svih pjesnika ponajviše bila hvaljena.