BUNIĆ, Luko

BUNIĆ, Luko (Bona), političar i javni djelatnik (Dubrovnik, 13. III 1863 — Dubrovnik, 14. II 1940). Sin Miha. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Dubrovniku a pravo u Beču. Do 1905. bio je javni bilježnik u Orebiću, zatim do 1914. i nakon rata u Dubrovniku. — Kao pristaša Srpske stranke u Dalmaciji supotpisnik je 1889. izbornoga proglasa njezina odbora u Dubrovniku i koautor brošure Sugradjanima (Zadar 1889) u povodu izbora za Zemaljski sabor u Zadru. Bio je član općinskoga vijeća i 1912. predsjednik dubrovačke općine. Protuaustrijski i prosrpski raspoložen istupao je na zborovima u prilog balkanskih saveznika za protuturskoga rata 1912. Zbog jednoga takvog nastupa bio je pod istragom, ali nije osuđen (1912/13). Kada je izbio prvi svjetski rat, B. je ponovo zatvoren i kao talac kraće vrijeme proveo u šibenskoj tamnici, zatim s brojnom obitelji bio konfiniran u Wolfseggu kraj Vöcklabrucka u Gornjoj Austriji (1914–16) te nakon kraćega boravka u Zagrebu bio pušten 1917. U Dubrovniku je nastavio političku djelatnost. God. 1918. jedan je od organizatora Narodne vojske i s P. Čingrijom osnivač Narodnoga vijeća. U Mjesnom ili općinskom odboru Narodnoga vijeća u Dubrovniku (studeni- prosinac 1918) bio je potpredsjednik i faktički njim rukovodio. God. 1919–21. bio je jedan od glavnih aktera upleten u tzv. milijunašku aferu. Zatvoren i optužen zbog navodnih malverzacija oko dubrovačke Srpske centralne banke za Primorje (on je 1918. njezin potpredsjednik) i pronevjere za vlade Narodnoga vijeća. Oslobođen zbog nedostatka dokaza, financirao je o tome slučaju knjigu Dubrovačka milijunaška afera (Dubrovnik 1921). Kao istaknuti član Radikalne stranke bio je 1926/27. predsjednik njezina Okružnog odbora u Dubrovniku. B. je također bio potpredsjednik Društva za poljepšavanje i unapređenje Orebića (osnovano 1904), te u Dubrovniku suosnivač i odbornik Srpskoga gimnastičkog društva »Dušan Silni« (1907/08), suosnivač D. D. električnoga tramwaya Gruž-Dubrovnik (1909/10) i njegov dugogodišnji pravni zastupnik, predsjednik Dubrovačke građanske glazbe (1913), suosnivač i predsjednik Upravnoga vijeća (1918–20) Dubrovačke parobrodarske plovidbe, suosnivač i dugogodišnji predsjednik obnovljenoga Društva za razvitak Dubrovnika i okolice »Dub« (od 1921) te predsjednik nogometnoga kluba GOŠK (1922–25). Građa o njegovu djelovanju i osobna korespondencija nalazi se u Historijskom arhivu u Dubrovniku (ostavštine Frana Kulišića, Melka Čingrije i Melka Stankovića).