BUNIĆ, Luko Mihov

traži dalje ...

BUNIĆ, Luko Mihov, pjesnik i prevodilac (Dubrovnik, 24. II 1708 — Dubrovnik, 4. XII 1778). Potječe iz patricijske obitelji, od oca Miha i majke Ane Saraka. Školovao se u dubrovačkom kolegiju. Stekao je pravničku spremu, te se bavio odvjetništvom. Obavljao je razne dužnosti u javnim i državnim službama Republike. Već je 1729. namješten u Janjini kod tamošnjega kapetana, 1730. je izabran u zbor Officiali Scritta Ospidale Misericordiae, 1731. prvi put je »avvocato della Corte Grande«. Kasnije je bio knez Konavala (1738), knez Lopuda i Koločepa (1745), kapetan Cavtata (1755, 1766), između 1757. i 1778. šest puta knez Republike, zatim sudac kriminala, četiri puta član Malog vijeća i 13 puta član Vijeća umoljenih, na kojem položaju ga je zatekla smrt. Sin mu je Miho bio gorljiyi branitelj dubrovačke nezavisnosti 1813/14. B. je pisao na hrvatskom i latinskom jeziku: epigrame, satire, ode, prigodnice i dr. Uglavnom su to oponašanja rimskih i grčkih klasika ili doslovni prijevodi. Najpoznafiji mu je kratki spjev Arion u rieku, Aretuza u goru, varijacija na Ovidijeve Metamorfoze. Đ. Ferić preveo ga je na latinski. B. je prevodio Anakreonta (preko 30 manjih pjesama), Vergilija (4. knjiga Eneide), Horacija i Marcijala. Preveo je po jednu pjesmu Talijana G. Giglija i Španjolca F. de Queveda; Pisao je i prigodnice u svezi s političkim zbivanjima. To su ode u počast austrijske vladarice M. Terezije i vojskovođe L. Dauna te pjesma o borbi Belgije za nezavisnost. — Gotovo sve njegove sačuvane pjesme i prijevode objelodanio je 1920. Đ. Körbler. Neznatni dio je tiskan ranije (Jadranski Slavjan, 1850; Opći zagrebački koledar, 1852. i Dubrovnik. Zabavnik narodne štionice dubrovačke 1868). Appendini hvali njegove bilješke o djelu Huga Grotiusa De jure belli ac pacis i navodi i druge njegove učene rasprave, ali od toga se ništa nije sačuvalo. Đ. Ferić je neumjereno hvalio njegove stihove (Elogia) a tako i M. Marinović. Proučavatelji smatraju da nije imao pjesničkog dara, a da su mu i prijevodi uglavnom mehaničke tvorbe (Đ. Körbler, M. Kombol, V. Vratović).

DJELA: Epigramma in laudem excell. dni. Antonii comitis de Puebla. Goritiae, oko 1760 (spominju ga samo S. Slade i F. M. Appendini). — Arion u rieku, Aretuza u goru. Dubrovnik 1864. — Pjesme Luka Miha de Bona, vlastelina dubrovačkoga (priopćio Đ. Körbler). Građa za povijest književnosti hrvatske, 1920, 9, str. 154–186.
 
LIT.: F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’ Ragusei, 2. Ragusa 1803, 249. — Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856, 46. — P. J. Šafařík: Geschichte der südslawischen Literatur, 2. Prag 1865, 78–79, 140–141. — Đ. Körbler: Pjesme Luka Miha de Bona, vlastelina dubrovačkoga. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1920, 9, str. 147–153. — V. Vratović: Horacije u dubrovačkom pjesništvu 18. i 19. stoljeća. Rad JAZU, 1971, 357, str. 301–306. — K. Budor: Quevedo y su »Orfeo« en versiones latina y croata del siglo XVIII. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 1977, 44, str. 167–173.
 
Miljenko Foretić (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BUNIĆ, Luko Mihov. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/3172>.