BUNIĆ, Marin

BUNIĆ, Marin (Bona, Mario, Marino), latinski pjesnik (Dubrovnik, ? — Dubrovnik, 1540). Sin Nikole Županova i prema K. Jirečeku unuk graditelja utvrda i zapovjednika ratnih galija Župana. U dokumentu iz 1522. naveden je i Marinov nadimak Županović (»dicto Zuppanouich«). O njegovu životu poznato je samo ono što je vezano uz drugovanje s povjesničarom Ludovikom Tuberonom Crijevićem i pjesnikom Ilijom Crijevićem, u čijem je pjesničkom djelu sačuvan i jedini spomen na Marinovo pjesničko djelovanje, od kojeg se nije ništa sačuvalo (u Crijevićevoj pjesmi kardinalu Aleksandru Farneseu – Biblioteca Apostolica Vaticana u Rimu, rkp. 1678; prijepis A. Agića u Knjižnici Male braće u Dubrovniku; objavili djelomično ili u cijelosti S. M. Crijević, F. Rački, Đ. Körbler). Isti pjesnik posvetio je Marinu zbirku svoje mladenačke ljubavne poezije uz izbor pjesama iz starijeg doba (četvrta knjiga spomenutog rkp. u Rimu), tražeći od njega sud o svojim pjesmotvorima, do kojeg mu je bilo osobito stalo. Prva i posljednja pjesma u toj zbirci upućene su Marinu osobno (objavio G. N. Sola). Da je Marin bio ugledan i obrazovan čovjek, svjedoči i želja povjesničara Crijevića da Marin prosudi njegove spise. On mu je posvetio svoj nacrt dubrovačke povijesti (dio opsežnog djela Commentariorum; taj dio s tekstom posvete Marinu tiskan je u Dubrovniku 1790). On je bio i skrbnik povjesničareve ostavštine i oporučni izvršilac kćeri pjesnika Crijevića, Marije (1522). Jireček, Đ. Körbler i S. Škunca spominju i prepisku o klasičnoj literaturi triju prijatelja za Marinova boravka u Veneciji (oko 1511, 1515).