DIVNIĆ, Frano

DIVNIĆ, Frano (Francesco Difnico), izdavač, pjesnik i prevoditelj (Šibenik, oko 1550 — Šibenik, 12. VII. 1621). Bio je ugledan i imućan te sudjelovao u javnom životu rodnoga grada. Odlukom šibenskoga Velikog vijeća od 29. IV. 1607. povjeren mu je pregled rukopisa i rad na tiskanju gradskog Statuta; on se sam ponudio za taj posao i posudio općini potrebna sredstva. Statut je tiskan u Veneciji 1608 (Volumen Statutorum, legum et reformationum civitatis Sibenici; prijevod na hrvatski u Šibeniku 1982). Njegov sin, arhiđakon, kanonik i pisac Ivan Krstitelj u svojoj oporuci iz 1637. određuje nasljednicima da tiskaju jedno djelo M. Marulića, koje je D. preveo na hrvatski. Prijevod nije objavljen, a rukopis je izgubljen. Kada se J. Baraković spremao izdati svoje djelo Vila Slovinka, rukopis je poslao Frani s molbom da ga pregleda i popravi ako treba. O tome govori Barakovićeva pjesnička poslanica Gospodinu Francisku Difniczhiu Vlastelinu Scibenskomu Giuray Barakovicch Pisam od prafglia, koju je objelodanio na kraju svoga djela (tiskana u Veneciji 1614) zajedno s pjesmom kojom mu je D. odgovorio Odgovor Pisniku. To je ujedno i jedini poznati Franin pjesmotvor. Šibenski povjesničar D. Zavorović posvetio mu je svoje djelo Trattato sopra le cose di Sebenico (rkp. iz XVI. st., Arhiv HAZU u Zagrebu). Dne 30. X. 1600. sklopio je ugovor s klesarom i graditeljem Antunom Marušićem rečenim Lisicarićem o gradnji crkve u Betini na otoku Murteru i tako utemeljio tamošnju župnu crkvu Sv. Frane, koja se gradila do 1608. Oporukom iz 1620. ostavlja sredstva za izradbu svetohraništa, a onom iz 1621. za kupnju vinograda da nosi prihod kapelanu te iste crkve, koje je donator bila i njegova druga žena Jeronima, rođ. Mišić. Pokopan je u šibenskoj katedrali Sv. Jakova.