DIVNIĆ, Jeronim

DIVNIĆ, Jeronim (Difnico, Difnicus; Hieronymus Diphnicus), latinist (Šibenik, potkraj XV. st. — Šibenik, oko 1575). Sin Tome iz treće grane obitelji. Pristupio franjevcima konventualcima u rodnom gradu te u njih završio osnovno i srednje školovanje, a bogoslovlje s doktoratom u Italiji. Bio je profesor teologije u šibenskom samostanu Sv. Frane, gvardijan istog samostana te kustos zadarske kustodije, kojoj su u ono vrijeme pripadali samostani u Pagu, Šibeniku, Trogiru i Splitu. Plemićko vijeće izabralo ga je za javnog učitelja gramatike u Šibeniku (1570–73). Sudjelovao je 1564. na biskupskoj sinodi u Šibeniku kao sinodalni sudac (D. Farlati). Pogrešno se navodi da je dvaput bio provincijal i zatim general i prokurator franjevaca konventualaca (K. Stošić). S bratom Nikolom obnovio je samostan i crkvu Sv. Frane (zabilježeno u natpisu na kamenu iz 1588. ugrađenom u prizemlju zvonika samostanske crkve). Da bi osigurao i sačuvao prava i dobra zavičajnog samostana, prikupio je i prepisao mnogobrojne imovinskopravne povelje u tzv. Codex Difnicus ili Registrum sive inventarium omnium bonorum stabilium conventus sancti Francisci de Sibenico Ordinis Minorum Conventualium scriptum per me fratrem Hieronymum Diphnicum doctorem Theologum anno Domini MDLIX. Nepotvrđen je Ljubićev navod da je bio pristaša reformacije i da je protiv njega kao heretika 1563. vođen proces u Veneciji. O tome nema nikakva traga u arhivskoj građi šibenskog samostana Sv. Frane niti u arhivu Provincije. U samostanskom dvorištu u Šibeniku postojao je grob obitelji D. s grbom i inicijalima. Nikoli i Jeronimu podignuta je spomen-ploča, koja se sačuvala do danas.