DIVNIĆ, Petar

DIVNIĆ, Petar (Difnico, Diphnico, Diphnicus; Pietro Divnico; Petrus), pjesnik i ratnik (Šibenik, oko 1520 — Šibenik, prije 18. X. 1597). Sin Šimuna Petrova iz druge grane obitelji. U mladosti je boravio i učio u Rimu, gdje je bio član (bratim) Zbora Sv. Jeronima (Congregatio Sancti Hieronymi) 1542–48. God. 1552. obavlja dužnost ispitivača isprava (examinator) šibenske komune. Kao zapovjednik plaćenika borio se petnaest godina protiv Turaka u Ugarskoj. Car Rudolf II. nagradio ga je 13. VII. 1587. podijelivši mu ugarsko nasljedno plemstvo. Umro je prije udaje svoje kćeri Klare za Trogiranina Petra Lucića (18. X. 1597). — Kao hrvatskog pjesnika spominje ga A. Fortis i bilježi dio njegove pjesme Pjesan u pohvalu grada Šibenika (u hrvatskom izvorniku i talijanskom prijevodu), privučen realističnim opisom prirodnih zanimljivosti u neposrednoj šibenskoj okolici. Tražeći izvore za neka nejasna mjesta u navodima o običajima stanovnika, Fortis opravdano povezuje Divnićevu Pjesan s njemu nedostupnim Šižgorićevim djelom De situ Illyriae et civitate Sibenici (hrvatski tekst Pjesni objavili i I. Kukuljević Sakcinski i T. Matić). Poznata je još samo jedna Divnićeva pjesma, odnosno prepjev na hrvatski Himan od razmišljan’ja svega života spasitelja našega Isukarsta, za izagnati zla pomišljen’ja. Učinjen po svetom Augustinu, a istumačen po Petru Difnicchia, zabilježena u rukopisnoj pjesmarici Vartal, koju je potkraj XVI. st. sastavio njegov zet P. Lucić. Prvi je pjesmu djelomice objavio I. Kukuljević Sakcinski, a potom u cijelosti N. Kolumbić u kritičkom izdanju Lucićeva rukopisa. Kukuljević mu je još pripisao neke pjesme zabilježene u istom rukopisu, koje je V. Jagić objavio 1861. kao pjesme M. Marulića; za jednu od njih (Od kratka života) utvrđeno je u novije vrijeme (H. Morović) da nije Divnićevo djelo. Njegovo književno djelovanje poznavali su i A. Kanižlić i M. P. Katančić.