GLAX, Julius

traži dalje ...

GLAX, Julius, internist i balneolog (Beč, 11. III. 1846 — Opatija, 9. VIII. 1922). Gimnaziju je pohađao u Innsbrucku i Meranu, gdje je maturirao 1865. Medicinu je studirao u Innsbrucku, Beču i Grazu, gdje je 1871. diplomirao. Još kao student radio je u Zavodu za fiziologiju i histologiju prof. A. Rolleta, a po završetku studija kao asistent M. Körnera na Medicinskoj klinici u Grazu, napose se zanimajući za bolesti srca i bubrega. God. 1875–87. bio je kupališni liječnik u Rogaškoj Slatini i bavio se poglavito bolestima probavnih organa. U Grazu se 1876. habilitirao za docenta, a 1880. izabran je za sveučilišnog profesora; kasnije će nositi i naslov vladina savjetnika. Već za prvog posjeta Opatiji 1883. uočio je da bi mogla biti zimsko klimatsko lječilište. Od 1885. ljeti boravi u Rogaškoj Slatini a zimi u Opatiji te zajedno s bečkim profesorima medicine T. Billrothom i M. J. Oertelom, a uz potporu generalnog direktora Društva južnih željeznica F. J. Schülera, izrađuje planove za razvoj lječilišnog turizma u Opatiji. Od 1887. u Opatiji je ravnajući liječnik i predstojnik Liječničkog povjerenstva te je velikim dijelom njegova zasluga što je 1889. Opatija proglašena prvim morskim klimatskim lječilištem na Jadranu. Izrađuje planove za gradnju gravitacijskog vodovoda s planinskih izvora Učke (ostvareno 1897), kanalizacije, peći za spaljivanje otpadaka te uvođenje električnog tramvaja Matulji—Opatija—Lovran (ostvareno 1908). Razvio je Opatiju u svjetski poznato lječilišno mjesto pa je ondje 1904. organizirao IV. kongres austrijskih balneologa i 1908. IV. međunarodni kongres za talasoterapiju, uredivši s tajnikom kongresa J. Kurzom zbornik Verhandlungen des IV. internationalen Kongresses für Thalassotherapie (Berlin 1909). Pokrenuo je međunarodni časopis Zentralblatt für Thalassotherapie, Klimatologie, Balneologie und verwandte Wissenszweige (1909–11), kojem je bio jedan od urednika. Bio je svjetski priznat stručnjak za balneologiju, autor nekoliko priručnika te poglavlja u knjigama A. Goldscheider i P. Jakob, Handbuch der physikalischen Therapie (Leipzig 1901–02); A. Bum, Lexikon der physikalischen Therapie (Berlin 1903); J. Moeller i H. Thous, Real-Encyclopaedie der gesamten Pharmazie (Wien—Leipzig 1904); J. Schwalbe, Jahrbuch der praktischen Medizin (1900–04). Pisao je o metabolizmu vode u organizmu, o korisnosti voda kiselica, o medicinskim indikacijama mineralne vode Rogaške Slatine napose kod želučanih, srčanih i endokrinih bolesti, primjenjivao je elektroterapiju (faradizaciju) mišića, isticao važnost klimatoterapije i balneoterapije naglašavajući vrijednost Opatije kao zimskoga klimatskog lječilišta. Radove je objavljivao u časopisima Mittheilungen des Vereines der Ärzte in Steiermark (Graz 1871–86), Wiener medizinische Zeitung (1874), Pester medizinisch-chirurgische Presse (1877–80, 1884), Sitzungsberichte der k. Akademie der Wissenschaften (Beč 1877, 1881), Deutsches Archiv für klinische Medizin (Berlin 1878, 1883), Berliner klinische Wochenschrift (1879, 1882), Centralblatt für die gesamte Therapie (Beč 1883–84, 1891–92), Deutsche Medizinal-Zeitung (Berlin 1884–85), Zeitschrift für klinische Medizin (Berlin 1884), International Mineralquellen-Zeitung (Beč 1904), Wiener medizinische Presse (1904), Zentralblatt der physikalischen Therapie und Unfallheilkunde (Berlin 1904–05), Zeitschrift für physikalische und diätetische Therapie (Leipzig 1916). Sastavio je, sâm ili u suradnji s drugim opatijskim liječnicima, nekoliko vodiča za lječilišne goste na njemačkom, francuskom, mađarskom (s G. Fodorom), poljskom i hrvatskom jeziku od kojih su neki tiskani u desetak izdanja (Opatija, Beč, Leipzig 1888–1918).

DJELA: Über die Wirkung von Trinkcuren mit besonderer Berücksichtigung der Indicationen des Curortes Rohitsch-Sauerbrunn. Graz 1875, 18802. — Rohitsch-Sauerbrunn während der Saison 1875. Graz 1876. — Reformvorschläge für Bad Sauerbrunn. Graz 1881. — Über den Zusammenhang nervöser Störungen mit den Erkrankungen der Verdauungsorgane und über nervöse Dyspepsie. Leipzig 1882. — Über die Neurosen des Magens. Klinische Zeit- und Streitfragen, I/6. Wien 1887. — Aerztliche Mitteilungen aus Abbazia, 1–2. Wien—Leipzig 1892–94. — Lehrbuch der Balneotherapie, 1–2. Stuttgart 1897–1900 (1. dio preveden na ruski. Sankt Peterburg 1898). — Balneotherapie. Stuttgart 1906. — Klimatotherapie. Stuttgart 1906 (navedena dva djela objavljena su kao 8. i 9. sv. priručnika J. Marcuse i A. Strasser, Physikalische Therapie in Einzeldarstellungen).
 
LIT.: F. Tripold: Professor Glax’ Lebenslauf. Verzeichnis der von Professor Glax verfassten wissenschaftlichen Arbeiten (u: Abbazia als Kurort. Festschrift zum 60. Geburtstage des Prof. Dr. J. Glax. Abbazia 1906, str. VII–XVI). — M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija, I/2. Zagreb 1970, 76–82. — Č. Plavšić: Profesor Julius Glax osnivač Opatije kao zimskog morskog kupališta i medicina onoga doba. Medicina, 16(1979) 1, str. 35–36. — A. Muzur: Kako se stvarala Opatija: Prilozi povijesti naseljavanja, grada i zdravstvenog turizma. Rijeka 1998.
 
Vladimir Dugački (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

GLAX, Julius. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/6934>.