GLAX, Julius
traži dalje ...GLAX, Julius, internist i balneolog (Beč, 11. III. 1846 — Opatija, 9. VIII. 1922). Gimnaziju je pohađao u Innsbrucku i Meranu, gdje je maturirao 1865. Medicinu je studirao u Innsbrucku, Beču i Grazu, gdje je 1871. diplomirao. Još kao student radio je u Zavodu za fiziologiju i histologiju prof. A. Rolleta, a po završetku studija kao asistent M. Körnera na Medicinskoj klinici u Grazu, napose se zanimajući za bolesti srca i bubrega. God. 1875–87. bio je kupališni liječnik u Rogaškoj Slatini i bavio se poglavito bolestima probavnih organa. U Grazu se 1876. habilitirao za docenta, a 1880. izabran je za sveučilišnog profesora; kasnije će nositi i naslov vladina savjetnika. Već za prvog posjeta Opatiji 1883. uočio je da bi mogla biti zimsko klimatsko lječilište. Od 1885. ljeti boravi u Rogaškoj Slatini a zimi u Opatiji te zajedno s bečkim profesorima medicine T. Billrothom i M. J. Oertelom, a uz potporu generalnog direktora Društva južnih željeznica F. J. Schülera, izrađuje planove za razvoj lječilišnog turizma u Opatiji. Od 1887. u Opatiji je ravnajući liječnik i predstojnik Liječničkog povjerenstva te je velikim dijelom njegova zasluga što je 1889. Opatija proglašena prvim morskim klimatskim lječilištem na Jadranu. Izrađuje planove za gradnju gravitacijskog vodovoda s planinskih izvora Učke (ostvareno 1897), kanalizacije, peći za spaljivanje otpadaka te uvođenje električnog tramvaja Matulji—Opatija—Lovran (ostvareno 1908). Razvio je Opatiju u svjetski poznato lječilišno mjesto pa je ondje 1904. organizirao IV. kongres austrijskih balneologa i 1908. IV. međunarodni kongres za talasoterapiju, uredivši s tajnikom kongresa J. Kurzom zbornik Verhandlungen des IV. internationalen Kongresses für Thalassotherapie (Berlin 1909). Pokrenuo je međunarodni časopis Zentralblatt für Thalassotherapie, Klimatologie, Balneologie und verwandte Wissenszweige (1909–11), kojem je bio jedan od urednika. Bio je svjetski priznat stručnjak za balneologiju, autor nekoliko priručnika te poglavlja u knjigama A. Goldscheider i P. Jakob, Handbuch der physikalischen Therapie (Leipzig 1901–02); A. Bum, Lexikon der physikalischen Therapie (Berlin 1903); J. Moeller i H. Thous, Real-Encyclopaedie der gesamten Pharmazie (Wien—Leipzig 1904); J. Schwalbe, Jahrbuch der praktischen Medizin (1900–04). Pisao je o metabolizmu vode u organizmu, o korisnosti voda kiselica, o medicinskim indikacijama mineralne vode Rogaške Slatine napose kod želučanih, srčanih i endokrinih bolesti, primjenjivao je elektroterapiju (faradizaciju) mišića, isticao važnost klimatoterapije i balneoterapije naglašavajući vrijednost Opatije kao zimskoga klimatskog lječilišta. Radove je objavljivao u časopisima Mittheilungen des Vereines der Ärzte in Steiermark (Graz 1871–86), Wiener medizinische Zeitung (1874), Pester medizinisch-chirurgische Presse (1877–80, 1884), Sitzungsberichte der k. Akademie der Wissenschaften (Beč 1877, 1881), Deutsches Archiv für klinische Medizin (Berlin 1878, 1883), Berliner klinische Wochenschrift (1879, 1882), Centralblatt für die gesamte Therapie (Beč 1883–84, 1891–92), Deutsche Medizinal-Zeitung (Berlin 1884–85), Zeitschrift für klinische Medizin (Berlin 1884), International Mineralquellen-Zeitung (Beč 1904), Wiener medizinische Presse (1904), Zentralblatt der physikalischen Therapie und Unfallheilkunde (Berlin 1904–05), Zeitschrift für physikalische und diätetische Therapie (Leipzig 1916). Sastavio je, sâm ili u suradnji s drugim opatijskim liječnicima, nekoliko vodiča za lječilišne goste na njemačkom, francuskom, mađarskom (s G. Fodorom), poljskom i hrvatskom jeziku od kojih su neki tiskani u desetak izdanja (Opatija, Beč, Leipzig 1888–1918).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
GLAX, Julius. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/6934>.