GLEMBAY, Josipa

GLEMBAY, Josipa (Josefine), pedagog i pisac (Čepin, 29. VII. 1861 — Osijek, 2. XI. 1941). Višu djevojačku i učiteljsku školu završila u Zagrebu 1882. Od 1883. namjesna je učiteljica u nižoj pučkoj školi u Osijeku, a nakon položena stručnog ispita 1896, imenovana je učiteljicom Više djevojačke škole, kojoj je ravnateljicom od 1909. Umirovljena je 1922. Kao pedagog pridonijela je razvitku viših djevojačkih škola, osobito reorganizaciji izdavanja školskih knjiga i učila. U nastavu likovnog odgoja u pučkim školama uvela je genetički pristup razvoju crteža te reformirala crtanke i pisanke uklanjanjem crta i stigma s crtaće površine. Također je unaprijedila nastavu ženskoga ručnog rada i objavila raspravu Naputak k stroju za skupnu obuku u ženskom ručnom radu (Zagreb s. a.). Pedagoške članke (reforma nadzora pučkih škola, američki pučkoškolski obrazovni sustav, povijest osječke Više djevojačke škole) objavljivala je u Školskom vjesniku (1895, 1898–1900, 1902, 1907), Napretku (Zagreb 1900, 1901, 1903–06), Hrvatskom učiteljskom domu (1909), Domu i školi (1924) i dr. U književnosti se javila 1881. novelom Za jedan časak radosti u osječkoj Zviezdi. Pisala je putopise (o bečkim dojmovima, Hrvatska obrana, 1916), kazališne kritike, književne i kulturološke prikaze (o Jagodi Truhelki, Mariji Jambrišak, Katarini Zrinskoj, o ženskim društvima, J. J. Strossmayeru). Studije o H. Ibsenu tiskala je u Napretku (1906) i Školskom vjesniku (1907). Aforizme je skupila u knjizi Iskre pod pepelom. Poučne pripovijesti za mladež te crtice sa socijalnom, katkad i feminističnom notom objavljivala je u Domaćem ognjištu (1901–02, 1904), Omladini (1922–24), Viencu (1923), Hrvatskom listu (1925, 1927), Obitelji (1930), djelomice ih tiskavši u knjigama Što sada? i Za narod svoj. Surađivala je i u osječkom njemačkom tisku (Die Drau, 1901; Slavonische Presse, 1905–15). Potpisivala se šiframa J. G. i J. pl. G. U Osijeku je utemeljila 1921. Udrugu učiteljica, Klub Hrvatica i Hrvatsku ženu, kojoj je bila tajnicom i predsjednicom. Bila je tajnica učiteljskog društva »Zajednica« te član Upravnog odbora Društva hrvatskih književnica i društva »Milodar«. Njezinim nastojanjem utemeljena je čitaonica u Osijeku. Uređivala je pedagoško-književni niz Knjižnicu, u kojoj je objavljivala djela hrvatskih književnika. God. 1911. utemeljila je Jubilarnu zakladu Josipe Glembay za podupiranje siromašnih učenica. Pravim članom Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora izabrana je 1901.