FILIPOVIĆ, Nikola (Philippovich von Philippsberg), podmaršal (okolica Gospića, 25. XI. 1795 — Beč, 18. IV. 1858). Potomak bosanskih prebjega koji su se nastanili u Lici. Osnovnu školu završio u Gospiću i poslije se, 1809, upisao na vojnu akademiju u Beču koju je završio 1813. Potom je u Tullnu, na mostobranu na Dunavu pohađao kadetski tečaj. Nakon tečaja vratio se u Beč i u siječnju 1814. bio promaknut u čin poručnika. Za rata protiv Francuske 1813–14. obavljao je službu bataljunskog ađutanta. Na poč. 1816. premješten je u Gornju Austriju u kartografski odjel, gdje je radio na izradbi vojnih zemljovida. Tu je ostao do 1818, kada je bio dodijeljen Komisiji za granicu između Austrije i Bavarske sa sjedištem u Salzburgu. U siječnju 1821. promaknut je u čin natporučnika. Nakon što je 1824. završio posao u Salzburgu, vratio se u Beč, gdje je do 1826. radio u Statističkom uredu. Te je godine u pratnji maršala Pantuccija putovao u Carigrad. Za putovanja je vodio dnevnik od 4. V. 1826. do 2. XI. 1828. U svojim je bilješkama opisao Krf, Kretu, Rodos, Cipar, Smirnu, Aleksandriju i druga mjesta, a u Carigradu je proučavao organizaciju turske vojske i učio turski jezik. Na povratku u Beč podnio je izvješće baruna F. X. von Ottenfelsa o uspostavi izravne poštanske veze između Beča i Carigrada preko Beograda, koja je na temelju toga izvješća uskoro i uspostavljena. Od 1828. do 1834. radio je različite poslove, poglavito fortifikacijskoga karaktera za potrebe generalštaba. Kad je grof István Széchényi odlučio poduzeti putovanje Dunavom kroz Banat kako bi ispitao mogućnost plovidbe parobrodom kroz Đerdap, F. je bio pozvan u Beč i na parobrodu »Argo« Dunavskoga parobrodskog društva prošao 6. IV. 1834. kroz Đerdap. U ožujku 1835. postao je major i u Mariboru preuzeo direkciju za izradbu karata. Uskoro je bio premješten u Prag, odakle se 1837. vratio u Beč. Nakon povlačenja konzula A. Mihanovića iz Beograda, austrijska je vlada odlučila na njegovo mjesto poslati Filipovića, koji je u srpnju 1838. namješten kao konzulski zastupnik. Zatim je službovao u Hrvatskoj u krajini i potkraj 1840. kao član neke misije išao u Carigrad i Malu Aziju. Po povratku je ponovo bio konzul u Srbiji, pa od listopada 1843. zapovjednik pukovnije u Bjelovaru. God. 1847. poslan je s pukovnijom u nemirnu Italiju, a 1848. za pohoda protiv Mađara bio zarobljen. Nakon revolucije, postao je 1849. podmaršal i služio u Sedmogradskoj. U mirovinu se povukao 1852. i nastanio u Beču, gdje je preminuo.
LIT.: Militär-Schematismus des österreichischen Kaiserthums. Wien 1819, 1821–1822, 1825–1848, 1855. — Parnica generalah Rotha i Filipovića. Sloga, 1(1870) 136, str. 1. — Kroaten in der Armee. Kroatische Post, 2(1879) 71, str. (1). — FZM. Josef Freiherr v. Philippovich. Die Drau, 22(1889) 64, str. 1–2. — I. Tomičić: Rod Filipovića. Prosvjeta, 7(1899) 10, str. 320, 323. — E. Philippovich: N. von Philippovich, Das Leben und Wirken eines österreichischen Offiziers. Wien 1913. — M. Zebić: Nikola Filipović (Uspomene jednog austriskog oficira). Delo (Beograd), 18(1913) 59, str. 275–283. — R. Ljušić: Kneževina Srbija (1830–1839). Beograd 1986, 356–357, 366.
Pejo Ćošković (1998)
