GRGUREV, Ivo

GRGUREV, Ivo, pjesnik i publicist (Vodice kraj Šibenika, 4. XI. 1909 — Vodice, 25. I. 1992). Maturirao 1929. u splitskoj Klasičnoj gimnaziji, studirao na bogoslovnim učilištima u Splitu i Mariboru te na fakultetima u Ljubljani i Zagrebu, gdje je diplomirao 1936. Također je na zagrebačkome Filozofskom fakultetu diplomirao hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti 1956. Službovao je kao kapelan stolne crkve 1933. i 1934–37. i kao sjemeništarski odgojitelj 1933–34. u Šibeniku, kao župnik u Primoštenu 1937–40. i gimnazijski kateheta u Šibeniku 1940–44. Uhićen je za župnikovanja u Vodicama 1944. i na montiranom procesu osuđen na 15 godina zatvora. Pušten 1947, ponovno je vodički župnik do 1949. kada napušta svećeničko zvanje. Radio je potom kao referent za kulturu i umjetnost u Oblasnom NO 1949–50. i kao nastavnik do 1954. u Osijeku te kao profesor u Konjicu do 1961. i u Sarajevu do umirovljenja 1972. Od 1929. javlja se pjesmama, lirskom prozom, putopisima, bogoslovnim sastavcima i osvrtima u časopisima, almanasima, kalendarima i listovima: Orlovska misao (1928–29), Dijecezanski list za Šibensku biskupiju (1929), Euharistijski glasnik (1929–31), Misao (Zagreb 1929–30), Križ (1930), Lipica (Maribor 1930–33), Nedjelja (Zagreb 1930–33), Selo i grad (1932–33), Križarski kalendar (1934), Katolik (1935–39), Croatia orans (1936), Jadranski dnevnik (1936), kalendar Danica (1977–88), Marulić (1986–87). Pjesme, sugestivno pejsažne i religiozne, kadšto alegorijski refleksivne, tiskane su mu u Šibenskom listu (1992) i u knjizi (1995) posmrtno kao i knjiga sjećanja na suđenje i zatvorske dane (1999). Bio je urednik časopisa Katolik u Šibeniku 1935–37. i jedan od autora osnovnoškolskog udžbenika Naš jezik (Sarajevo 1965). Služio se pseudonimima Dig i Sanja.