BAČIĆ, Ambroz

BAČIĆ, Ambroz, povjesničar, teolog (Vela Luka, 16. VII 1867 — Rim, 29. III 1931). Šesto je dijete Ante i Jake, rođ. Žuvela. Osnovnu školu polazio je u Veloj Luci (1873–1877), gimnaziju u dominikanskom sjemeništu u Dubrovniku (1877–1885). Tu stupa u novicijat Dominikanskog reda (1884) i studira filozofiju i teologiju na Visokoj dominikanskoj bogoslovnoj školi (1885–1891). Posljednju godinu studija nastavlja na dominikanskom općem učilištu u Grazu gdje je postigao naslov lektora teologije (1892), a tu je i predavao šk. god. 1896/1897. Svećenik je postao 1889. Vrativši se u Dubrovnik, predavao je do 1910. na dominikanskoj bogosloviji (crkvenu povijest i druge teološke predmete) i na državnoj gimnaziji, a u dubrovačkom samostanu bio je bibliotekar i prior (1902–1908). Kad je položio ispite, proglasio ga je general Reda 1908. magistrom teologije i 1910. pozvao ga u Rim za profesora na Papinskom internacionalnom učilištu Angelicum. Tu je sve do smrti predavao crkvenu povijest, patrologiju, paleografiju, diplomatiku i povijest literature Dominikanskog reda. U Rimu je bio član upravnog vijeća Zavoda Sv. Jeronima. — Pisao je rasprave, djela i članke iz crkvene povijesti, povijesti Dominikanskog reda, povijesti kršćanske filozofije, kršćanske duhovnosti i dubrovačke književnosti (o Nikoli Gučetiću, Nikoli Matovu Đorđiću, Nikoli Dimitroviću, Ivanu Gunduliću i dr.). Objelodanio je izvještaj o. Serafina Razzija iz XVI st. o Južnim Slavenima u južnoj Italiji (Hrvatska prosvjeta 1929) i tumačenje, u dubrovačkoj poeziji često prevođenih, Sedam pokornijeh psalma (Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor 1926). Istraživao je kronologiju života i djela Tome Akvinskog i prikazao razvoj tomističke škole. Djelo Uvod u djela Sv. Tome Akvinskoga (na latinskom) znamenito je za razvoj obnovljene tomističke misli u vremenu kada je ona bila u punom zamahu. Surađivao je u časopisima: Gospina krunica (1895, 1898–1899, 1931), List dubrovačke biskupije (1900, 1929), Srđ (1908), Smotra dalmatinska (1910), Rad JAZU (1913), Vrhbosna (1914, 1917), Bogoslovska smotra (1918), Alma Roma (1920–1921, 1923–1924, 1928), Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor (1929). Radove je potpisivao i šiframa: A. B., o. A. B., Fra Felix Or. Praed. U dominikanskoj biblioteci u Dubrovniku čuvaju se u rukopisu njegova predavanja iz diplomatike, moralnog bogoslovlja i crkvene povijesti (1100 str.) te govori redovnicama i svećenicima.