Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KATZIANER, Hans (Ivan Kacijaner; Catzianer, Cozianus, Kazianer, Kocijan, Kocyaner, Koczian, von Katzenstein; Joannes, Johann), vojskovođa (Kamen kraj Begunja, 1491. ili 1492 — Kostajnica, 27. X. 1539). Vojničku karijeru započeo oko 1510. u mletačkim ratovima Maksimilijana I. Habsburgovca. Od 1522. u službi nadvojvode Ferdinanda, od 1523. bio vrhovni zemaljski kapetan unutarnjih austrijskih pokrajina, a kao zamjenik vrhovnoga kapetana protuturskih postrojba u Hrvatskoj 1524–26. sudjelovao u organiziranju obrane. Više puta 1525. smirivao pobunjene štajerske, koruške i kranjske seljake. God. 1527. nadvojvodin je izaslanik na Saboru u Cetinu i gradonačelnik Požuna. U borbama protiv Ivana Zapolje istaknuo se pobjedama kraj Tokaja 1527. i Košica 1528. Nakon uspjeha u obrani Beča 1529. imenovan 1530. zemaljskim glavarom Kranjske, vrhovnim kapetanom u Štajerskoj, Koruškoj i Kranjskoj te krajiške vojske u Hrvatskoj i Slavoniji, a nakon turskih osvajanja u Slavoniji 1536. kralj Ferdinand I. postavio ga je zapovjednikom pohoda na Osijek, odakle je trebao nastaviti do Zemuna. Kao kraljev izaslanik sudjelovao je na Saboru u Križevcima u travnju 1537. te – dogovorom između kralja i hrvatskih staleža i nakon proglašenja zemaljskoga mira, uz F. Batthyánya, Š. Bakača, P. Keglevića i L. Pekrija – preuzeo vodstvo u obrani hrvatskih zemalja. Zbog slabe organizacije i nediscipline, nesuglasica u zapovjedništvu te obilnih kiša i uništenih putova, pohod 24 000 ljudi koji su potkraj kolovoza krenuli iz Koprivnice prometnuo se u pustošenje slavonskih sela u potrazi za hranom. Nakon osipanja ljudstva i neuspjeha u opsadi Osijeka, K. se s vojskom preko Đakova počeo povlačiti na zapad. Pritom je dao uništiti dio teških topova i streljivo, a dio je propao prilikom prelaska Vuke. Najposlije je, nakon više napadaja turske lake konjice, u noći 8–9. rujna s dijelom zapovjednika i omanjom pratnjom pobjegao s bojišta, a idućega jutra preostale su postrojbe kraj Gorjana porazile vojske predvođene Husrev-begom te Mehmed-begom Jahjapašićem. Poslije je iz Susedgrada tražio Ferdinandov oprost, no nakon susreta s njim u Kremsu potkraj godine utamničen je u Beču. U siječnju 1538. pobjegao je i do 1539. skrivao se po Slavoniji te protiv Ferdinanda podupirao Zapoljinu stranku, pregovarao s Turcima i bunio plemstvo. Našavši se u Kostajnici, gdje su mu Zrinski pružili sklonište, dogovarao je njezinu predaju Turcima. Prema M. Istvánffyju, nagodivši se s kraljem, N. Zrinski je nakon dolaska u grad naredio vojnicima da ga smaknu, a prema drugim izvješćima (objavili M. Mesić i Đ. Deželić), Zrinski je to učinio sam. – Katzianerova uloga oslikava onodobno pozicioniranje vladara prema vojnim pitanjima u Hrvatskoj i Slavoniji, odn. težnju za centralističkim uređenjem protuturske obrane (M. Kruhek), što je u konačnici dovelo do podvojenosti vojne i civilne uprave. Unatoč uglednoj vojnoj karijeri, K. je ostao zapamćen po neuspjelu pohodu u Slavoniju (u kasnijim se kartografskim prikazima označivao i njegov bijeg s bojišta), koji je ipak imao stanovitu ulogu pri usporavanju turskoga napredovanja (uslijedilo je nekoliko ustanaka u Slavoniji, npr. u požeškom kraju). Negativnoj percepciji suvremenika pridonijelo je i njegovo približavanje Turcima. O njem su pisani pogrdni epigrami, a dojmljiv je spomen bečka rugalica Katzianer, Ungnad und Schlick, die möchten hängen an einem Strick. Turci su zaplijenili njegov top (Kacijanerica, Kacianka) – njim su se služili sve do Sisačke bitke 1593 (u izvješćima R. Eggenberga među otetim se plijenom on napose ističe) – koji je, prema nepotvrđenoj tradiciji, nakon zauzeća Sigeta 1566. poslužio za glavosijek Zrinskoga.

LIT.: A. Vramec: Kronika vezda znovich zpravliena kratka. Lublana 1578 (pretisak Zagreb—Varaždin 1992, 57r–57v). — C. Maurer: Ungarische Chronica. Nürnberg 1664, 83–84. — J. W. Valvasor: Die Ehre dess Hertzogthums Crain, 4. Laybach 1689 (pretisak Rudolfswerth 1877–1879, 427, 430–431, 446–456, 529). — M. Istvánffy: Historiarum de rebus Ungaricis. Viennae—Pragae—Tergesti 17584, 130–135. — M. Mesić: Život Nikole Zrinjskoga, sigetskoga junaka. Zagreb 1866, 53–69, str. XV–XVII. — (Đ. Deželić): Ivan Kocijan. Dragoljub, 7(1870) str. 77–111. — F. Vaníček: Specialgeschichte der Militärgrenze, 1. Wien 1875, 6, 8, 13–19. — R. Lopašić: Spomenici Hrvatske krajine, 1. Zagreb 1884; 3. 1889. — F. Šišić: Županija virovitička u prošlosti. Osiek 1896, 16–19. — F. Komatar: Die Theilnahme Hans Katzianers bei der Wahl Ferdinands I. von Österreich zum Könige von Kroatien. Mittheilungen des Musealvereins für Krain (Ljubljana), 12(1899) 5, str. 142–149; 6, str. 161–174. — L. Kupelwieser: Johann Katzianers Zug gegen die Türken 1537. Neue-Armee Zeitung (Wien), 4(1899) 133, str. 3–6; 134, str. 3–5. — E. Laszowski: Tri priloga za povijest Kacijanerove vojne u Slavoniji god. 1537. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 3(1901) str. 157–178. — L. Thallóczy i A. Hodinka: Codex diplomaticus partium Regno Hungariae adnexarum. Budapest 1903. — F. Komatar: Die Teilnahme Hans Katzianers an den Kämpfen gegen Zápolya im Jahre 1528. Mitteilungen des Musealvereins für Krain, 18(1905) 1/2, str. 13–37. — J. Bösendorfer: Crtice iz slavonske povijesti. Osijek 1910 (pretisak Vinkovci 1994, 316–320). — E. Laszowski: Monumenta Habsburgica, 1–2. Zagreb 1914–1916. — F. Šišić: Hrvatski saborski spisi, 2. Zagreb 1915. — Isti: Kacijanerova vojna (1537.). Novosti, 31(1937) 24–26. XII, Pr., str. VII. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 5. Zagreb 1973, 80–179. — F. Šišić: Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Zagreb 19754. — J. von Hammer: Historija turskog (osmanskog) carstva, 1. Zagreb 1979, 404–408, 511, 513. — T. Szathmáry: Descriptio Hungariae. (Budapest 1987), 158. — V. Simoniti: Turki so v deželi že. Celje 1990, 125, 130, 138, 144–152. — Isti: Vojaška organizacija na Slovenskem v 16. stoletju. Ljubljana 1991. — M. D. Birnbaum: Croatian and Hungarian Latinity in the Sixteenth Century. Zagreb—Dubrovnik 1993. — M. Kruhek: Rat za opstojnost Hrvatskog Kraljevstva na kupskoj granici. U: Sisačka bitka 1593 (zbornik). Zagreb—Sisak 1994, 53–54. — Isti: Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog Kraljevstva tijekom 16. stoljeća. Zagreb 1995. — N. Moačanin: Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskoga carstva (1537.–1691.). Jastrebarsko 1997. — I. Mažuran: Hrvati i Osmansko carstvo. Zagreb 1998. — G. Pálffy: A tizenhatodik század története. (Budapest) 2000.
 
Darko Vitek i Redakcija (2009)