IVAN ARHIĐAKON GORIČKI

IVAN ARHIĐAKON GORIČKI (Gercsei, Goriciensis, Guerche; János, Johannes), pravni i povijesni pisac (?, o. 1280 — ?, nakon 18. X. 1353). Po majci pripadao rodu Tolinega (Tholineg) s posjedima uz potok Toplicu kraj Daruvara (I. K. Tkalčić 1874). Kao mjesto njegova rođenja navodi se Kosna u gvozdanskoj župi (F. Rački 1864) i Stubičke Toplice (Tkalčić 1874). Većina povjesničara pretpostavlja da je početnu izobrazbu stekao u benediktinskom samostanu u Bijeloj Stijeni te da je pravo studirao u Bologni ili Padovi. Tvrdnja da je istovjetan sa zagrebačkim kanonikom magistrom Ivanom, koji se u ispravama spominje od 1319 (Tkalčić 1874, 1886), pobijena je (Lj. Ivančan). Drži se da je bio blizak suradnik zagrebačkoga biskupa A. Kažotića te da je na poč. XIV. st. sudjelovao u njegovoj reformi katedralne škole (F. Šanjek 1993). Kao zagrebački kanonik, gorički arhiđakon i biskupov kancelar prvi se put spominje 1328. u ispravi zagrebačkoga biskupa Ladislava. U siječnju 1331. sudjelovao je u uvođenju Grgura Koprivničanina u prepozituru sv. Lovre u mjestu Hayu u Kaločkoj nadbiskupiji. Kao osoba vješta pravnim poslovima, zastupao je zagrebački Kaptol u sporovima sa svjetovnim i crkvenim vlastima, više puta bio skrbnik malodobnih osoba (u ime rođakâ 1333. upravlja obiteljskim posjedom Toplicom), a pravnu je pomoć često pružao i svjetovnim osobama. God. 1338. s biskupskim je vikarom Jakovom u pape Benedikta XII. u Avignonu zastupao zagrebačkoga biskupa u sporu s krbavskim biskupom i Njemačkim viteškim redom iz Črnomlja (črnomeljski križari) oko skupljanja desetine koja je pripadala Goričkomu arhiđakonatu, a 1343. bio je predstavnik Kaptola na zasjedanju Hrvatskoga sabora u Križevcima. Za zasluge u obrani kaptolskih posjeda Kaptol mu je 1345. na doživotno uživanje dao predij Prevlaku, te sjeverno od kanoničkih kurija na Lepoj Vesi (Nova Ves) darovao zemljište za izgradnju crkve sv. Ivana Krstitelja i župnoga dvora, koje je o svojem trošku podignuo 1347. Za uzdržavanje crkve i nove župe darovao je svoj posjed Donju Bliznu na Bukovcu; prvim je župnikom imenovan njegov rođak Blaž. Nakon smrti zagrebačkoga biskupa Jakova iz Piacenze u listopadu 1348, za sedisvakancije je do poč. 1350. bio generalni vikar. — Kao vrstan poznavatelj prilika u Zagrebačkoj biskupiji i jedan od najučenijih ljudi toga doba u čitavoj Slavoniji (Nada Klaić 1985), skupio je pravne norme prema kojima se upravljalo Kaptolom u zbornik Statuta Capituli Zagrabiensis (nekoć nazivan i Album capitulare ili Liber acclavatus). Kaptol ih je 9. VIII. 1334. »prigodom obnove svog činovništva proglasio javno svojim zakonikom« (Tkalčić 1886). Kako su ondje obrađena pitanja zemljišnih odnosa, povlastica, obveza i prihoda, a pridodan je i prijepis mnogih danas izgubljenih isprava, to je djelo najstariji poznati urbar na hrvatskom i ugarskom prostoru te znamenito vrelo za gospodarsku, pravnu i kulturnu povijest Zagrebačke biskupije; novoimenovani kanonici nad njim su polagali prisegu. Najstarijemu sačuvanomu rukopisu Statuta iz 1354 (Kaptolski arhiv u Zagrebu; objavio Tkalčić 1874) kao uvod su 1633. privezani pregled hrvatsko-ugarskih vladara, tzv. Zagrebačka kronika, te popis zagrebačkih biskupa do 1350. U historiografiji preteže mišljenje da su Kronika i Popis djela drugoga autora. Ivanovo autorstvo tzv. Odlomka ljetopisa, u kojem se raspravlja o hrvatsko-ugarskim odnosima u XI. st., sačuvana samo u djelu B. A. Krčelića De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (Zagreb 1770), također je dvojbeno.