KAVURIĆ, Đuka

KAVURIĆ, Đuka (Đuro, Gjuro, Juraj), arhitekt (Zagreb, 10. VI. 1903 — Zagreb, 6. XI. 1976). Brat arhitekta Zvonimira. U Zagrebu završio Obrtnu školu 1920. i do 1922. radio kao stolar u Zagrebu i Beču. Studij unutarnjega uređenja završio 1926. na Državnoj umjetničkoj obrtnoj školi u Münchenu te 1930. otvorio vlastiti atelijer. God. 1932–40. predavao u Obrtnoj školi u Zagrebu, 1940–41. u obrtničkoj školi u Splitu. Istodobno se bavio uređenjem interijera, među ostalim jugoslavenske ambasade u Ankari, francuske čitaonice u Hrvatskom novinarskom domu i nekoliko ljekarna u Zagrebu te jugoslavenskih izložbenih prostora na međunarodnim izložbama u Parizu (1937) i New Yorku (1939). Za II. svjetskoga rata tehnički je voditelj i scenograf u Kazalištu narodnoga oslobođenja Jugoslavije, potom major u JA. God. 1949–55. profesor na zagrebačkoj Akademiji za primijenjenu umjetnost i njezin ravnatelj. Realizirao je grobnicu narodnih heroja na Mirogoju (1950) te nekoliko interijera u Zagrebu (salon II. razreda na Glavnom kolodvoru, 1950-ih), a nakon 1960. bavio se adaptacijama muzeja (Spomen muzej II. kongresa KPJ u Vukovaru, Istorijski muzej Srbije u Beogradu, Muzej radničkoga i narodnooslobodilačkoga pokreta Slavonije i Baranje u Slavonskom Brodu, Muzej radničkoga i narodnooslobodilačkoga pokreta Vojvodine u Novom Sadu, Muzej I. zasjedanja AVNOJ-a u Bihaću, Muzej II. zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu, Muzej grada Skoplja) i projektiranjem izložbenih postava (Vojni muzej u Beogradu, Muzej narodne revolucije BiH u Sarajevu, Muzej zatočenika Petrovaradinske tvrđave u Novom Sadu, Muzej žrtava fašizma u logoru Jasenovac). Jedan je od osnivača Likuma (1948) i ULUPUH-a (1950).