KAVURIĆ, Zvonimir

KAVURIĆ, Zvonimir, arhitekt statičar (Zagreb, 28. XII. 1901 — Zaprešić, 5. X. 1944). Gimnaziju završio u Zagrebu 1921. U Pragu 1927. diplomirao na Češkoj visokoj tehničkoj školi te radio kao arhitekt statičar u A. Dryáka. Istodobno je u Parizu, u atelijeru Le Corbusiera i P. Jeannereta u Rue de Sèvres, bio suradnik u izradbi natječajnoga projekta za Palaču naroda u Ženevi. God. 1928. radio u građevinskoj upravi ratne mornarice u Tivtu, a od kraja te godine do 1932. bio samostalni projektant i konstruktor statičar u birou »Schwartz-Hautmont« u Parizu. Zatim u Zagrebu inženjer u gradskom Građevnom odjelu, od 1937. u Gradskoj električnoj centrali. Specijalizirao se za statiku i armiranobetonsku konstrukciju te je u pogledu njezine vitkosti i smjelosti označio prekretnicu dotadašnje konstruktorske prakse. Samostalno je izveo iznimnu, za svjetlost propusnu armiranobetonsku kupolu na Domu likovnih umjetnika na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu (idejni projekt I. Meštrović, razradili 1934–38. H. Bilinić i I. Zemljak), a na zgradi policijske uprave (Petrinjska ul., kbr. 32 – Ul. Matice hrvatske, kbr. 4, 1938–40) F. Bahovca primijenio originalne čelične nosače. Izradio je rješenje konstrukcije i statiku kuća sojenica u Cvjetnom naselju (projekt V. Antolić) te projektirao kuću Kavurić u II. cvjetnom naselju, kbr. 26 (1939–40). Podignuo više obiteljskih kuća u Zagrebu i okolici, pretpostavlja se na Vrhovcu, kbr. 26 (1935), i Pantovčaku, kbr. 111 (1940), te u Podsusedu u Vidošićevoj ul., kbr. 2 (1940). U Zagrebu izveo paviljon tramvajskoga stajališta s kioskom na Gupčevoj zvijezdi (1935, projekt J. Denzler) te s N. Despotom, V. Turinom i V. Vrbanićem u Splitu 1937–40. palaču Primorske banovine (Obala kneza Branimira, kbr. 17). Projektirao Kliničko naselje na zagrebačkoj Šalati. Kao član Radne grupe Zagreb sudjelovao 1932. s temom radničkoga stanovanja na izložbi umjetničke skupine Zemlja u Zagrebu te 1933. na Congrès internationaux d’architecture moderne (CIAM) u Parizu. O tim izlaganjima pisao u Tehničkom listu (1933), a o potrebi planskoga uređenja Zagrebačke gore u Gradskom namješteniku (1938). Bio je prvi Le Corbusierov suradnik iz Hrvatske i s prostora tadašnje Jugoslavije te najistaknutiji statičar generacije. Projektirao obiteljske kuće u kojima je primijenio suvremene građevne tehnike, nove racionalne metode gradnje te »slobodni plan«, kojim je nastojao ostvariti protočan prostor u interijeru i maksimalno ga rastvoriti prema okolišu.

Već za boravka u Pragu član KP i studentskih marksističkih udruga (V. Begović). U prvoj pol. 1944. bio je tajnik mjesnoga NOO u Zagrebu. Uhićen je u lipnju i kao talac smaknut. Njegov brat Stjepan (1905—1942), namještenik Gradske električne centrale u Zagrebu, 1930-ih sindikalno je i prokomunistički (od 1933. član KPJ) djelovao u društvu »Merkur« te u Savezu bankovnih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika, u kojem je više puta biran u Upravni odbor zagrebačke podružnice, a 1939. i u GO. Više puta uhićivan, 1941. zatočen u Lepoglavi i – nakon uspostave NDH – u logoru Stara Gradiška, gdje je ubijen. Braći su 1970-ih postavljene biste u dvorištu poduzeća »Monting« u Kesterčanekovoj ul., radovi Marije Ujević-Galetović i A. Orlića.

LIT.: Ing. arh. Zvonimir Kavurić. Čovjek i prostor, 6(1959) 90, str. (8). — V. Begović: Sa našima u Pragu. U: Četrdeset godina, 2. Beograd 1960. — A. Roth: Begegnung mit Pionieren. Basel—Stuttgart 1973, 23, 25. — D. Korać: Narodna vlast u Zagrebu i okolici 1941–1945. Zagreb 1978. — M. Sentić i N. Lengel-Krizman: Revolucionarni Zagreb 1918–1945. Zagreb 1979, 127. — I. Körbler: Četvorica u prostoru. Vijenac, 9(2001) 193/195, str. 27. — T. Bjažić Klarin: Radna grupa Zagreb – osnutak i javno djelovanje na hrvatskoj kulturnoj sceni. Prostor, 13(2005) 1, str. 42–43, 48, 50. — Stjepan. — Četrdeset godina, 3. Beograd 1960. — M. Ašković, J. Radmilović i N. Petrović: Savez bankarskih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika Jugoslavije – BOTIČ – 1902–1941. Beograd 1971. — S. Ugarković i I. Očak: Zagreb grad heroj. Zagreb 1979. — Savez bankovnih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika Jugoslavije – SBOTIČJ (zbornik). Zagreb 1985.