Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KAVURIĆ-KURTOVIĆ, Nives, slikarica (Zagreb, 18. I. 1938). Kći arhitekta Z. Kavurića. U Zagrebu završila gimnaziju 1957. i diplomirala 1962. na ALU (F. Baće). Suradnica je Majstorske radionice K. Hegedušića 1962–67. Djelovala kao slobodna umjetnica do 1983, kad se zaposlila na ALU (od 1986. docentica, od 1990. redovita profesorica, od 2007. professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu). Članica Galerije »Forum« 1971–94. Slika figurativno nadrealne kompozicije, uglavnom antropomorfnih oblika i znakova, razvijajući vlastiti stilski izraz ekspresivne linije, prepoznatljiv po sprezi ljepote i deformacije. Tragična i lirična, zaokupljena samoispitivanjem, spoznajom svijeta te gradnjom duhovne vertikale, sklona paradoksu i crnomu humoru, prikazuje tjeskobne vizije, slojevitost i prožimanje podsvjesnoga i svjesnoga, duhovnoga i tjelesnoga, vanjskoga i unutarnjega svijeta. Posebno njeguje crtež kao osnovu svojega spoznajnoga slikarstva. U njezinu velikom i vrijednom opusu izmjenjuju se i nadopunjuju crtački i slikarski ciklusi, koji se odlikuju virtuoznošću, skladom linije, forme i boje te elementima nadrealizma, informela, art bruta, pop-arta i nove figuracije. Radi uglavnom kombiniranom tehnikom (miješa crtačke i slikarske tehnike te kolažiranje) na platnu, papiru, drvu, lesonitu, ljepenki. Nadahnuta S. Beckettom i F. Kafkom, u prvoj, tzv. crnoj fazi (1961–64), slika u ulju, gusto nanesenim slojevima tamnih boja, stanja egzistencijske ugroženosti (Gorčine, 1962; Ogledalo duše i Slutnja promašaja, 1963; Potreba usamljenika, 1964) i crta minuciozno raspadanje ljudskih oblika (Katkad se zaboravimo pitati, 1961; Guliver u zemlji insekata i Ljudski pejzaž, 1962; Plačem svojim suzama, 1962, MG; sve pero, tuš). Od 1964. rasvjetljuje paletu i širi potez (Imitacija života i Te muhe, 1964), priklanja se plošnoj organizaciji slike, neposrednomu i zaigranomu crtežu (Ljepotica osmog čula, 1965, kombinirana tehnika na dasci; ciklus crteža Ubrzanje, lovice – ruke i misli, 1965–66). U pol. 1960-ih počinje primjenjivati lesonit podesan za kolaž i grafizam (Babilonijada upitnika, 1965; Opjevajte svoje nade, stalni postav MG, Parada zareza i Ruke zahtijevaju, 1966; Srce zgaženog kažiprsta, 1967; U džepu, 1967, MSU u Zagrebu; Humor ili naprosto umor, 1968), a u nekim slikama približava se apstrakciji (Pregibi mašte i Proljeće krpa, 1965; Istrajati ili ustrajati i Recimo hvala, 1966). Prepoznatljiv znak njezina slikarstva postaju pisane riječi i rečenice te pojedinosti simboličnoga naboja (ruke, oči, usta), a naslovima svojih djela sažima složena duhovna i psihološka stanja. U 1970-ima figurativnost postaje izraženija, ljudski likovi osvajaju površinu, pretapaju se, grle, često lebde u neodređenoj okolini (Bolne ravnoteže, 1973; Spavaćica jedini dokaz sna, 1975; Tražiti rahle površine za šetnju duha, 1977; sve platno; Morbidna sa špiglom, 1975; Haljine prepune snova ili boja, 1975, Galerija umjetnina Split; Nabujale gomoljike, 1978; sve ulje na drvu), a uz prevladavajući prigušeni kolorit javljaju se naglašeno koloristički ciklus na daščicama (Iluzija zajedništva, 1975; Tragom bezimenih istina, 1980–81) te portretni na platnu (Lica naličja, 1980). Uz crtački ciklus posvećen ruci (Ah, te ruke, 1976–80), ističu se crteži iz 1980-ih (Češljanje bez uvijanja, 1982; Imperativ intuitivnog moranja, 1983; Bez prava na središnju točku, 1983–85; Misli iz rastresite tame, 1985). God. 1982–83. nastaje sedamdesetometarski papirnati svitak od dvaju komplementarnih dijelova Zarolan životom ili rolada življenja, »jedna od najintimnijih i ujedno najmonumentalnijih panorama ljudskih sudbina i slutnji u našem stoljeću« (R. Ivančević, 1990). Na poč. 1980-ih za svoj svijet organskih oblika smislila je slobodno viseća platna bez okvira, »prostirke« (Pietà, 1983, iz ciklusa Prostirka za snove bez spavača; Golom dušom svjedočim trag postojanja, 1985–86, više slika istoga naslova, jedna u MG; Dvojnost, Haljina u dokaz bića i Letač usahlih krila, iz ciklusa Bolne ravnoteže – Dvojnosti; Čuvarica svjetla, Jer, šutnja je zagubila tišinu i Pričest bjelinom; sve 1987; Da li u zakrilju ili okrilju, 1988; Zakrpana zbilja, 1990–94; Čuvarica dobroga, 1994). Izniman raspon osjetljivosti i otvorenosti, suzvučja bola i ljepote predočuje ciklusima crteža (Urezani porezani, 1990; Rasuta tišina, 1992; Vrijeme zapunjeno odustajanjem, 1995–96; Osluškujem samo, 1999) i slika (Pahulja u oku, pokrov u duši, 1996–97; Krpanje misli ili zakrpa zbilje, 1997–98), naglašene bjeline i istančanoga detaljiziranja te kolorističkim ciklusom lica Tapecirani jad (2002) i ciklusom sliko-kolaža na drvu i lesonitu reljefnih površina Vrsta koja izumire (2003). Autorica je grafičkih mapa Nives K-K (serigrafija, predgovor V. Maleković, 1973), Dalje ništa (serigrafija, stihovi M. Ganza, 1976), Au bord du toit – Na rubu krova (bakropis, tekst M. Bealu, 1980), U koži i iz kože (suha igla, bakropis, stihovi T. Maroević, 1980) te suautorica mape Trag (1979), sve izdanja Zbirke Biškupić u Zagrebu. Ilustrirala knjige, osobito dječje (Majmun i naočale G. Krkleca, 1967; Djevojčica i pjesma S. Mihalića, 1975; Tko je čega sit Z. Baloga, 1980, Nagrada »Ivana Brlić Mažuranić« 1981; sve zagrebačka izdanja) i časopis Smib (1973–74, 1979–83) te oblikovala plakate. Izlagala samostalno u Zagrebu (1963, 1965–68, 1970, 1972–79, 1981, 1983–84, 1988, 1996, 1998, 2003), Ljubljani (1967, 1970, 1978), Beogradu (1969, 1971, 1979, 1984), Luzernu (1969), Novom Sadu (1969, 1982), Somboru (1970), Vukovaru (1971), Splitu (1972, 1980, 1983, 1998), Đakovu, Kutini, Milanu (1973), Osijeku (1973, 1982, 2003–04), Puli (1973, 1986), Badenu kraj Beča (1974. s M. Šutejem), Dubrovniku (1974, 1986, 1997), Karlovcu (1974, 1978), Hvaru (1975, 1982), Baselu (1976–77), Starom Gradu (1976, 2004), Torinu (1976), Labinu (1977), Subotici (1978), Varaždinu (1978, 1985, 1993), Zrenjaninu (1978), Bjelovaru (1979, 2002), Čakovcu (1979), Rijeci (1979, 1984, 1988, 1994, 1999, 2004), Slavonskom Brodu (1979), Tuzli (1980), New Yorku, Velikoj Gorici, Vinkovcima (1981), Šibeniku (1982), Prištini (1984), Celju, Mariboru, Zenici (1985), Poreču, Samoboru, San Diegu (1986), Aranđelovcu, Nišu, Sarajevu (1987), Banjoj Luci, Krapini, Tivtu (1988), Parizu (1989), Krku, Rabu (1990), Stuttgartu (1991), Trogiru (1995), Novom Vinodolskom (1996), Ankari, Kaštel-Novom, Makarskoj (1999), Gospiću, Veneciji (2000), Velom Lošinju (2002), Zadru (2003) te na skupnim izložbama: ULUH/HDLU (od 1962), Izložba suradnika Majstorske radionice Krste Hegedušića (Zagreb 1963, 1965–66, Rijeka 1964, Vukovar 1967), Bijenale mladih (Rijeka 1964, 1966 – nagrada, 1971, 1973), Zagrebačka izložba grafike (1964 – nagrada, 1974, 1980, 1982), Zagrebački salon (1965–66, 1968–71, 1973–75, 1987, 1990 – nagrada), Trijenale jugoslavenskog crteža (Sombor 1966 – nagrada, 1969 – nagrada), Beogradski trijenale (1967, 1977, 1988), Bijenale mladih (Pariz 1967, I. nagrada), Likovna jesen (Sombor 1967 – I. nagrada, 1970, 1978), Porečki annale (1967, 1978, 2001), Suvremena hrvatska umjetnost (Beograd, Zagreb 1967), Internationale Malerwochen (Graz 1968, I. nagrada), Izložba grupe Mart (Split 1968, Zagreb 1970), Međunarodna izložba originalnog crteža (Rijeka 1968 – nagrada, 1970, 1972, 1974–75, 1978, 1980, 1982 – Velika nagrada, 1986), Salon mladih (Zagreb 1968, I. nagrada), Zagrebačka izložba crteža/Hrvatski trijenale crteža (1968 – I. nagrada, 1971, 1974 – nagrada, 1977 – nagrada; 1979, 1983 – nagrada, 1987 – nagrada, 1996), Plavi salon (Zadar 1970 – nagrada, 1974 – nagrada), Nadrealizam i hrvatska umjetnost (Zagreb 1972), Suvremeno hrvatsko likovno stvaralaštvo (Dubrovnik 1973), Biennale suvremene hrvatske grafike (Split 1974, nagrada), Zgraf 75 (Zagreb 1975), Erotika u hrvatskom slikarstvu, crtežu i grafici (Zagreb 1977), Moderna umjetnost u Hrvatskoj (Mainz 1977), Bijenale jugoslavenske umjetnosti (New York 1978, nagrada), Ilustracije Balada Petrice Kerempuha Miroslava Krleže (Zagreb 1978), Zlatno pero Beograda (1978 – nagrada za ilustracije neobjavljene slikovnice Nad globusom kad se sanja, 1980), Biennale akvarela Jugoslavije (Karlovac 1979, nagrada), Izložba portreta (Tuzla 1979 – nagrada, 1980), Novi oblici figuracije (Dubrovnik 1979), Dubrovački salon (1981, 1985 – nagrada), Poetska figuracija 60-ih (Beograd 1983), Jugoslovenska grafika 1950–1980 (Beograd 1985), Lik – figura u novijem hrvatskom slikarstvu (Osijek 1981), U susret Muzeju suvremene umjetnosti (Zagreb 1986), Umjetnost koja se mijenja i teče (Zagreb 1987), Autoportreti iz zbirke Klementa Lukina (Omiš 1988), ALU u Zagrebu (München 1994, Zagreb 1997–98), Mediteranski bijenale u Aleksandriji (1995), Mediteranski susreti (Dubrovnik 1995, nagrada), 125 vrhunskih djela hrvatske umjetnosti (Zagreb 1996), Suvremeni hrvatski crtež (Rijeka, Peking 1996), Interbifep (Tuzla 1997), Novoizabrani članovi HAZU (Zagreb 1997), Branko Ružić i suvremenici (Zagreb 2000–01), Antologijska djela Galerije umjetnina (Split 2001), Skriveno blago MUO (2005–06), Novija sakralna umjetnost (Zagreb 2006). Sudionica je likovnih kolonija (Ečka 1972, nagrada; Strmac 1974, 1977; Primošten 1977, 1979; Zilik 1978–80). Redovita je članica HAZU od 1997. Dobila nagrade za životno djelo »Vladimir Nazor« 2003. i HDLU 2004. God. 1981. snimljen je kratkometražni film Pet filmova o Nives K-K u režiji N. Puhovskoga. Drži se najvećom hrvatskom slikaricom XX. st. (Ivančević, 2003), a po osobnosti stila, iskrenosti i osjetljivosti bez premca je u cjelokupnoj hrvatskoj suvremenoj umjetnosti (I. Šimat Banov, 1998).

LIT.: J. Depolo: Zagrebačke izložbe. Republika, 20(1964) 2/3, str. 11. — V. Maleković: U zonama iracionalnog. Vjesnik, 26(1965) 12. VII, str. 5. — Ž. Sabol: U krugu nadrealnog. Polet, 13(1965) 17. V, str. 14. — (Katalozi izložba): V. Zuppa, Zagreb 1965. — V. Maleković, Luzern 1969, Pula 1973, Torino 1976, Zagreb 1988, Rab 1990, Stuttgart 1991. — Lj. Mifka, Beograd 1969, Ljubljana, Zagreb 1978. — Ž. Čorak, Ljubljana 1970, Vukovar 1971, Hvar 1975. — K. Ambrozić, Beograd 1971. — V. Bužančić, Zagreb 1972, Tuzla 1980, Dubrovnik 1997. — Ž. Sabol, Osijek 1973. — N. Vrkljan-Križić, Zagreb 1974. — T. Maroević, Zagreb 1977, 1996, Karlovac 1978, Split 1980, Ankara 1999, Bjelovar 2002. — M. Zinaić, Labin 1977. — B. Hlevnjak, Zagreb 1979. — Lj. Ramuščak, Čakovec 1979. — M. Šolman, Bjelovar, Rijeka 1979, Zenica 1985. — V. Bužančić i R. Vuković, Zagreb 1981. — K. Prijatelj, Split 1983. — I. Šimat Banov, Priština 1984. — Z. Kržišnik, Maribor 1985. — V. Parun, Samobor 1986. — V. Ekl, Rijeka 1988. — E. Quien, Rijeka 1999. — B. Glumac, Osijek 2003. — B. Arh, Rijeka 2004. — Ž. Koščević: Frekvencije jednog senzibiliteta (razgovor). Polet, 15(1967) 14, str. 40–41. — Ž. Čorak: Nives Kavurić-Kurtović. Život umjetnosti, 1968, 7/8, str. 145–155. — Lj. Mifka: Zatvorenica cjeline. Telegram, 10(1969) 471, str. 19. — V. Maleković: Nives ili topografija podsvjesti. Vjesnik, 33(1972) 8. V, str. 11. — V. Ekl: Nives i njena istina. Istarski mozaik, 11(1973) 2, str. 63–66. — Nagrada »Josip Račić« mladenačkom nekonformizmu Nives Kavurić-Kurtović. Vjesnik, 34(1973) 8. II, str. 7. — V. Maleković: Doći do nekoga i biti sa svima (razgovor). Ibid., 35(1974) 5. IX, str. 13. — Isti: Ponovni susret s Nives. Ibid., 16. X, str. 11. — Z. Maković: Nives Kavurić-Kurtović. Umetnost (Beograd), 6(1975) 41/42, str. 121–122. — V. Maleković: Antiikone Nives Kavurić-Kurtović. Vjesnik, 36(1975) 18. XII, str. 10. — G. Quien: Nives Kavurić-Kurtović. Život umjetnosti, 1975, 22/23, str. 175–177. — B. Biškupić: Nives Kavurić-Kurtović, Crteži (monografija s potpunijim popisom lit. do 1976). Zagreb 1977. — V. Maleković: Prozor u unutrašnjost. Vjesnik, 39(1978) 7. XII, str. 7. — Isti: Slojevitost slike. Ibid., 42(1981) 23. IV, str. 7. — V. Tenžera: Junak našeg doba. Ibid., 25. IV, Pr., str. 22. — V. Maleković: Slike bez okvira. Ibid., 44(1983) 18. X, str. 6. — T. Maroević: Nives K-K (katalog izložbe u Umjetničkom paviljonu). Zagreb 1983. — I. Šimat Banov: Kontinuitet iskrenoga u N. Kavurić-Kurtović. Danas, 2(1983) 11. XI, str. 49–50. — T. Maroević: Nives K-K (monografija s potpunijim popisom lit. do 1985). Zagreb 1986. — Z. Rus: Postojanost figurativnog 1950–1987 (katalog izložbe). Zagreb 1987. — R. Ivančević: Nives K. K. – Pariz, dvadeset godina kasnije. Život umjetnosti, 1990, 47, str. 22–25. — P. Saks: Nives Kavurić Kurtović, Rasute tišine (razgovor). Kontura, 5(1994) 25, str. 27–29. — I. Zidić: Granica i obostrano. Studije i ogledi o hrvatskoj umjetnosti XX. stoljeća. Zagreb 1996. — B. Arh: S pahuljom u oku, pokrov u duši (razgovor). Dometi, 7(1997) 1/6, str. 51–56. — J. Depolo: Figuracije u hrvatskom slikarstvu (1970–1995). Zagreb 1997, 264. — B. Arh: Nives Kavurić Kurtović. Kontura, 8(1998) 56, str. 50–51. — M. Baričević: Dama i slika. Novi list, 52(1998) 14. VI, Pr., str. 7. — V. Bužančić: Zbirka Tepić. Nives Kavurić Kurtović. Zagreb 1998. — R. Ivančević: Katalog jedne izložbe. Vijenac, 6(1998) 4. VI, str. 17. — T. Lalin: U službi osmog čula. Slobodna Dalmacija, 55(1998) 2. VI, str. 3. — T. Maroević i I. Šimat Banov: Nives Kavurić-Kurtović (katalog izložbe). Zagreb 1998. — Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu 1907–1997. Zagreb 2002, 366–367. — R. Ivančević: Antologija hrvatskih spomenika. U: H. W. Janson i A. F. Janson, Povijest umjetnosti. Varaždin 2003, 987. — V. Srhoj: Vrsta koja izumire. Slobodna Dalmacija, 61(2003) 9. XI, Pr., str. 14. — Lj. Srhoj-Čerina: Nives Kavurić Kurtović. Retrospektivni pregled 1962–2003 (katalog izložbe). Zadar 2003. — I. Šimat Banov: Kraljica iskrenosti. Vijenac, 11(2003) 16. X, str. 15. — M. Baričević: Uz dodjelu Nagrade Vladimir Nazor. Novi list, 57(2004) 6. VI, Pr., str. 5. — B. Glumac: Nives Kavurić Kurtović (razgovor). Književna republika, 2(2004) 11/12, str. 201–208. — V. Srhoj: Prostor koji se smije. Slobodna Dalmacija, 62(2004) 1. IX, str. 23. — N. Šegota-Lah: Anđeli sjećanja i reklame u samoći zajedništva. Novi list, 57(2004) 27. V, Pr., str. 7.
 
Višnja Flego (2009)