KOSANOVIĆ, Sava

traži dalje ...

KOSANOVIĆ, Sava, političar i publicist (Plaški, 29. V. 1894 — Beograd, 14. XI. 1956). Gimnaziju završio 1914. u Rijeci, od 1915. studirao pravo u Budimpešti. U studenom 1918. spominje se kao tajnik mjesnoga odbora NV SHS u Plaškom; poslije djelovao u Demokratskoj stranci, od 1924. u SDS, koje je glavnim tajnikom postao 1926, te 1927, 1935. i 1938. bio biran u Narodnu skupštinu. Nakon sporazuma S. Pribićevića i S. Radića, od 1928. član Akcionoga odbora SDK, na poč. Šestosiječanjske diktature konfiniran u rodnom mjestu, 1932. supotpisao tzv. Zagrebačke punktacije, 1936. objavio letak Srbima seljacima! u kojem se osuđuje pogibija Hrvata »u raznim sukobima od žandarske ili četničke ruke«, a potkraj 1930-ih sudjelovao u pregovorima SDK sa srpskim oporbenim strankama. Nakon uspostave Banovine Hrvatske promicao otpor Njemačkoj i Italiji, predlažući suradnju s komunistima, nakon pristupa Jugoslavije Trojnomu paktu u ožujku 1941. sa S. Budisavljevićem tiskao obrazložbeni letak Prijateljima o povlačenju predstavnika SDS iz vlade D. Cvetkovića i V. Mačeka, potom kao ministar opskrbe i prehrane ušao u vladu D. Simovića, s kojom je u travnju izbjegao u Grčku; suprotstavljao se tvrdnjama o hrvatskoj izdaji kao uzroku vojnoga sloma. Od kolovoza 1941. kao ministar bez portfelja boravi uglavnom u New Yorku, nastoji suzbiti velikosrpsku promidžbu – napose navode o odgovornosti hrvatskoga naroda za ustaška nasilja i nemogućnosti suživota – ali i zamisli o samostalnoj Hrvatskoj te Podunavskoj federaciji pod Ottom Habsburgovcem. Izložen kritikama dijela ministara i sklon partizanskomu pokretu, umirovljen u siječnju 1943, u prosincu se stavio na raspolaganje NKOJ. Nakon Viškoga sporazuma u srpnju 1944. imenovan ministrom unutrašnjih poslova, socijalne politike i narodnoga zdravlja te građevina u vladi I. Šubašića (i njegovim zamjenikom za vanjske poslove). Iako mu se zamjerao popustljiv odnos prema kralju i izbjeglim ministrima, u ožujku 1945. postao je ministrom informacija u Privremenoj vladi DFJ, u kolovozu članom AVNOJ-a (te godine i 1950. biran u saveznu skupštinu, 1946. i 1950. u hrvatski sabor) i u veljači 1946. ministrom bez portfelja u vladi FNRJ, koji je položaj zadržao do kraja života, i dok je 1946–50. bio veleposlanik u Washingtonu, odakle je povučen zbog – kako je ocijenjeno – prevelike sklonosti SAD. Bio je također predsjednik Odbora za planiranje srednje i istočne Europe pri Međunarodnoj organizaciji rada 1942, član jugoslavenske delegacije na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. te vođa one na izvanrednom zasjedanju UN u New Yorku 1947. — Započevši djelovanje s integralno jugoslavenskih polazišta, osuđivao je politiku Radikalne stranke i velikosrpska shvaćanja (Srpsko kolo, 1922, 26; 1923, 6). Kao Radićev protivnik, njegovo priznanje Vidovdanskoga ustava ocijenio je neiskrenim, tadašnju suradnju Pribićevića i N. Pašića jedinom branom protiv boljševizma, a kasniji sporazum HSS i radikala željom za vlašću (Reč, Beograd 1925, 320, 326). U beogradskom mjesečniku Volja, koji je 1927. uređivao, kritički se osvrnuo na Narodnu skupštinu u cjelini (1926), a nakon nastanka SDK 1928. isto je stajalište zauzeo prema unitarizmu, upozoravajući na postojanje tzv. hrvatskoga pitanja, neprihvatljivost programa udruge Krajina (Nova riječ, 1939, 116) i neutemeljenost navoda o ugroženosti banovinskih Srba (Jutarnji list, 1941, 10 464). Objavljivao je i članke o podizanju sela i borbi protiv alkoholizma te prikaze, a nakon rata, uglavnom u beogradskim periodicima, osvrtao se na talijanska presezanja, američki tisak, UN, podcjenjivanje Simovićeva udara te, kritički, na Mačeka. Samostalno su mu tiskane brošure Misija Samostalne demokratske stranke (Zagreb 1939) te, u svezi s tršćanskim pitanjem, Naša argumentacija (suautori E. Kardelj i Lj. Leontić; dva izdanja Zagreb 1946), pretežno dokumentarni pregled vlastite djelatnosti Šta se moglo videti iz emigracije (Beograd 1945) te polemički memoari o razdoblju 1941–45. Jugoslavija bila je osuđena na smrt. Smisao Moskovskog sporazuma (Zagreb—Beograd 1984), koje je priredio B. Krizman. U brošuri Kod Nikole Tesle (Beograd 1927), časopisu Nauka i tehnika (Beograd 1945) te u predgovoru knjizi J. F. O’Neilla Nenadmašni genije (Beograd 1951) pisao je o svojem ujaku, a kao jedini nasljednik u Beograd je 1951. prenio njegovu ostavštinu. Prevoditelj je djela L. N. Tolstoja Hrišćanska nauka (Beograd—Sarajevo 1920) te autor predgovora knjigama G. Mazzinija (Dužnosti čovekove. Beograd—Sarajevo 1919; i prevoditelj), E. Ludwiga (Roosevelt. Zagreb 1939), Pribićevića (Diktatura kralja Aleksandra. Beograd 1952) i promidžbenoj zbirci The Case of Archbishop Stepinac (Washington 1947). Njegove zapisnike sjednica Simovićeve i Šubašićeve vlade najpotpunije je objavio beogradski Arhiv Srbije i Crne Gore (2004), u kojem se čuva Kosanovićev osobni fond. Potpisivao se i šifrom S. N. K.

LIT.: S. Brajdić: Predstavnici pokvarene gospode u Lici i ogulinskom kotaru. Hrvatska Danica, 1938, 14, str. 1. — I. Bogdan (RYS): Savica Kosanović i Gligorije Božović. Hrvatska straža, 11(1939) 20. VIII, str. 2. — B. Čubrilović: Zapisi iz tuđine. Sarajevo 1946, 15, 28, 40, 90, 94, 100–101, 108–109, 114–116, 125, 127, 130, 167, 218, 224–225, 245. — (Nekrolozi): Politika (Beograd), 53(1956) 15. XI, str. 1; Prosvjeta, 14(1956) 434, str. 2; Vjesnik, 17(1956) 15. XI, str. 1–2. — B. Krizman: Građa o nemirima u Hrvatskoj na kraju g. 1918. Historijski zbornik, 10(1957) 1/4, str. 115. — H. Matković: Svetozar Pribićević i Samostalna demokratska stranka do Šestojanuarske diktature. Zagreb 1972. — Lj. Boban: Svetozar Pribićević u opoziciji (19281936). Zagreb 1973. — M. Konjević: Samostalna demokratska stranka i sporazum od 8. oktobra 1937. godine. Zbornik Matice srpske za istoriju (Novi Sad), 1973, 8, str. 33–34, 39–41, 43, 48–49. — Lj. Boban: Maček i politika Hrvatske seljačke stranke 1928–1941, 1–2. Zagreb 1974. — M. Konjević: Samostalna demokratska stranka i sporazum Cvetković-Maček. Zbornik Matice srpske za istoriju, 1974, 10, str. 9–12, 20, 28–29, 33, 46–48. — B. Krizman: Jugoslavenske vlade u izbjeglištvu 1941–1943. Beograd—Zagreb 1981. — B. Petranović: Jugoslovenske vlade u izbeglištvu 1943–1945. Beograd—Zagreb 1981. — D. Šepić: Vlada Ivana Šubašića. Zagreb 1983. — Z. D. Nenezić: Masoni u Jugoslaviji (1764–1980). Beograd 1984. — B. Radica: Živjeti – nedoživjeti, 2. München—Barcelona 1984. — Dokumenti o spoljnoj politici Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Beograd 1984—1989. — B. Radica: Jugoslavija Save N. Kosanovića. Hrvatska revija (München—Barcelona), 35(1985) 2, str. 362–364. — B. Krizman: Pavelić u bjekstvu. Zagreb 1986. — Lj. Boban: Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 1–2. Zagreb 1987–1989. — D. Bekić: Jugoslavija u hladnom ratu. Zagreb 1988. — M. Grol: Londonski dnevnik 1941–1945. Beograd 1990. — I. Meštrović: Uspomene na političke ljude i događaje. Zagreb 1993. — Lj. Boban: Dr. Tomo Jančiković – HSS između zapadnih saveznika i jugoslavenskih komunista. Zagreb 1996. — Z. Radelić: Hrvatska seljačka stranka 1941.–1950. Zagreb 1996. — Yugoslavia. Political Diaries 1918–1965, 3. Slough 1997, 198, 642. — Č. Višnjić: Srbi u Hrvatskoj 1918–1941. Anotirana bibliografija. Zagreb 2000. — T. Jakovina: Američki komunistički saveznik. Zagreb 2003. — Zapisnici sa sednica Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije 1941–1945. Beograd 2004, VIII, XIX–XXV, passim. — D. Jovanović: Ljudi, ljudi… Beograd 2005. — Lj. Toševa Karpowicz: D’Annunzijevi legionari uništili pisma Nikole Tesle. Sušačka revija, 14(2006) 54/55, str. 19–23. — K. Regan: Političko djelovanje Krajine u Banovini Hrvatskoj. Historijski zbornik, 60(2007) str. 184, 196.
 
Filip Hameršak (2009)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KOSANOVIĆ, Sava. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/10148>.