KEGLEVIĆ, Petar

traži dalje ...

KEGLEVIĆ, Petar (Keglevich, Keglewich; Petrus), banski namjesnik i veliki župan (Lobor?, o. 1660 — Lobor, 30. V. 1724). Završio studij filozofije na Sveučilištu u Grazu 1679. kao jedan od najboljih studenata. Ženidbom s Marijom Ivanom Orehoczy (o. 1692) stekao je vlastelinstva Mali Kalnik i Guščerovec, a nakon parnice što ju je 1690–99. vodio sa Zagrebačkim kaptolom i Siščanima vlastelinstva Blinje i Totuševina. Do 1699. sudjelovao u protuturskim ratovima, osobito se istaknuvši za opsade Beča 1683, kad je skupio i uzdržavao vojsku o vlastitu trošku. Kralj Leopold I. Habsburgovac mu je za vojne zasluge na Saboru u Požunu 1687. dodijelio grofovski naslov te ga 1694. imenovao kraljevskim savjetnikom. Te godine postao je vrhovnim zapovjednikom dijela Banske krajine u Pounju, na kojoj se dužnosti spominje i 1699–1701. Sudjelovao je u oblikovanju pojedinih točaka Karlovačkoga mira 1699. i kao član više saborskih povjerenstava za razgraničenje i uređenje granica s Turskim Carstvom. Od 1702. obnašao je dužnost banskoga namjesnika u vojnim i političkim poslovima. Nakon smrti A. Batthyánya 1703. predložen je za bana, no nije izabran, a kad je te godine izbila buna pod vodstvom Ferenca II. Rákóczyja, preuzeo je obranu granica na Dravi. Kralj Leopold I. imenovao ga je 1705. vrhovnim kapetanom vojske Kraljevstva, a kralj Josip I. 1707. velikim županom Požeške županije i 1708. vrhovnim zapovjednikom pograničnih postrojba. Na Hrvatskom saboru 1711. izabran je u svečano izaslanstvo koje je u Beču pozdravilo novoga kralja Karla III. Njegova suradnja sa zagrebačkim biskupom Emerikom Esterházyjem osjetila se na Saboru, osobito 1712. pri donošenju Hrvatske pragmatičke sankcije. Pošto se te godine zbog bolesti povukao s dužnosti banskoga namjesnika, bio je član povjerenstava za uređenje granica Vojne krajine na Savi, prema Kranjskoj i na Uni. Na kulturnom polju omogućio je tiskanje djela P. Vitezovića Rittera Bosna captiva sive regnum et interitus Stephani ultimi Bosnae regis (Trnava 1712), u Krapini je na brijegu povrh franjevačkoga samostana dao 1707. sagraditi kapelicu sv. Josipa, u samostanskoj crkvi 1713. oslikati i pozlatiti oltar sv. Katarine te ispred crkve podignuti kip Blažene Djevice Marije, a 1714. obnovio je i krapinsku utvrdu. Pokopan u franjevačkoj crkvi u Krapini.

LIT.: I. Kukuljević Sakcinski: Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, I/2. Zagrabiae 1862, str. 380–381; 2. str. 100–101; 3. str. 136–142. — Isti: Zapisci barona Baltazara Patačića i grofa Adama Oršića od godine 1691. do 1814. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 1869, 10, str. 234–239. — R. Lopašić: Spomenici Hrvatske krajine, 3. Zagreb 1889. — S. Ortner: Povjest gradine i trgovišta Krapine. Zagreb 1899, 56–57, 154–156. — V. Klaić: Acta Keglevichiana annorum 1322.–1527. Zagreb 1917, str. LXXVII, LXXVIII, LXXIX, LXXX, LXXXI, LXXXII. — S. Belošević: Županija varaždinska i slob. i kralj. grad Varaždin. Zagreb 1926, 71–72. — L. Šavor: Regesti isprava iz arhiva porodice Keglević g. 1700.–1853. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 1(1954) str. 252–345. — Zaključci Hrvatskog sabora, 2. Zagreb 1958. — P. Cvekan: Krapinski franjevci. Krapina 1980, 46, 57–59. — J. Adamček: Povijest trgovišta i vlastelinstva Krapine u doba feudalizma. Kaj, 13(1982) 1, str. 44. — M. Vanino: Isusovci i hrvatski narod, 2. Zagreb 1987. — S. Antoljak: Hrvatska historiografija do 1918, 1. Zagreb 1992, 218, 225, 227. — A. Szabo: Hrvatske velikaške obitelji (Keglevići). Matica, 45(1995) 12, str. 4–5. — M. Obad Šćitaroci i B. Bojanić-Obad Šćitaroci: Dvorci i perivoji u Slavoniji. Zagreb 1998. — M. Repanić-Braun: Barokno slikarstvo u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda. Zagreb 2004. — I. Jukić: Zagrebački biskup Emerik Esterházy i čl.7/Hrvatska pragmatička sankcija iz 1712 (magistarski rad). Filozofski fakultet u Zagrebu, 2005.
 
Maja Katušić (2009)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KEGLEVIĆ, Petar. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/10179>.