KOSOVIĆ
traži dalje ...KOSOVIĆ, pomorska obitelj iz Dobrote. U vrelima su zabilježeni i s nadimcima Begović i Mijaljević. Nastanjivali su dobrotski predio Ljuta, gdje su u XIX. st. imali više od 20 kuća. Potekli su vjerojatno iz Hercegovine, odakle su se u XVI. st. iselili u Dobrotu, poslije i u druga bokeljska mjesta. Jedan od prvih pripadnika obitelji izrijekom spomenutih u Dobroti, kapetan Marko Petrov (Markiša; 1654–1738), u pomorskoj je bitki kraj Morinja 1717. porazio Turke (opjevao A. Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Split 1983, pjevanje 127) te 1725–26. bio općinski načelnik. U XVIII. i XIX. st. pripadnici obitelji pretežno su trgovali u talijanskim, albanskim i grčkim lukama. Prema A. Tomiću (2004), do suvremenoga doba u obitelji je bilo 49 kapetana, poručnik te 75 mornara. Kao trgovci, vlasnici i kapetani brodova zabilježeni su vlasnik tartane »San Giorgio« Josip Markov (Jozo; 1710–1760), vlasnik i zapovjednik peliga Mato Ivanov (spominje se 1726–65), vlasnik tartane i poduzetnik Andrija Lukin (spominje se 1734–68), vlasnik keča »La bella Bocchese« Krsto Ilijin (1765–1818), vlasnik i zapovjednik tartane »La Damigela« Antun Lukin (1773–1833), paruni i kapetani Luka Ivanov (spominje se 1720–53), Stijepo Lukin (spominje se 1732–49), Jakov Tomov (spominje se 1734–57), Pavao Jakobov (1783–1839), kapetani i trgovci Krsto Ivanov (spominje se 1719–48), Andrija Matov (spominje se 1739–59), Ivan Lukin (spominje se 1740–56). Zapažen je bio Vicko (1688–1761), kotorski kanonik od 1717. God. 1734. doktorirao je teologiju u Padovi i bio imenovan korčulanskim biskupom. Napisao je izvješća Svetoj stolici o stanju Korčulanske biskupije 1738, 1747, 1752. i 1760. Kačić Miošić posvetio mu je Razgovor ugodni naroda slovinskoga (Venecija 1756). Petar Stijepov (1730–1796), pomorac i samouki slikar, prema nepotvrđenoj obiteljskoj tradiciji sudjelovao je 1756. u pomorskom okršaju braće Ivanovića s tripolitanskim gusarima u atenskoj luci. Sačuvane su njegove slike iz 1763. Sv. Antun Padovanski i Obraćenje sv. Eustahija (danas u privatnom posjedu), a pripisuje mu se i Uznesenje Bogorodice u dobrotskoj crkvi sv. Mateja. Mnogobrojni su pripadnici obitelji bili kapetani duge plovidbe. Andrija Krstov (1801–1847) istaknuo se kao kapetan, suvlasnik i vlasnik jedrenjaka »Valente Giovannino«, »Valente Ernesto«, »Valente Corriere d’Albania«, »Verace« i »Riformato«. God. 1802. u Mlecima je znatan kapital i kuću imao poduzetnik Šimun. Antun Đurov (1808–1888) posjedovao je pelig »Sloga«, Špiro Krstov (1814–1862) bio je kapetan, suvlasnik i vlasnik brigantina »Valoroso Antonio« (prikazan na zavjetnoj slici u zbirci na otoku Gospe od Škrpjela), peliga »Li due amici« i »Buon Giacomo«, a Bogdan Petrov (1831–1904) zapovjednik dobrotskih brodova »Celeste«, »Superbo«, »Slavia«, »Conte Arturo L.«, peljeških »Jacob«, »Lamek«, »Nahor« te jelšanskoga »Genitore Nicolò«. Više je Kosovića stradalo u pomorskim i drugim nezgodama: Đuro Tomov i Filip Jozov (1756) te Stijepo Tomov (1758) kao mornari na tartanama braće Ivanovića, Mato Jozov u eksploziji baruta u dračkoj luci (1769), Mato Grgurov utopio se kraj Mljeta (1786), Marko Antunov poginuo (1810) blizu ušća Drima, Luka Petrov (1826) kraj Krete, Andrija Krstov i Krsto Markov od tropske groznice u Skadru (1847), a Krsto Antunov od kolere u Carigradu (1855). Višegodišnji kapetan Austrijskoga Lloyda Gracija Markov (1875–1959) darovao je 1910. crkvi bl. Gracija iz Mula zavjetnu sliku s prikazom parobroda »Trieste« u oluji. Rudolf Bogdanov (1885–1969), jedan od posljednjih kapetana na jedrenjacima, zapovijedao je brodovima »Izrada«, »Nemanja«, »Vidovdan«, »Njegoš«, »Ivo Račić« i »Izgled«. Milan Božov (1886–1966) bio je 1930–45. kapetan beogradskoga pristaništa i do 1950. načelnik Upravnoga odjeljenja Glavne uprave riječnoga prometa te Inspekcije unutarnje plovidbe, Josip Jakobov (1894–1965; sudionik pobune mornara u Boki 1918) kapetan Austrijskoga Lloyda, Jugoslavenskoga Lloyda, Jugolevanta, Zetske plovidbe, Boke i Jadrolinije, Mato Jakovljev (1896–1966) kapetan riječne plovidbe, a Luka Andrijin (1920–2000) kapetan pri Riječnoj plovidbi Hrvatske u Vukovaru i Jugoslovenskom rečnom brodarstvu. — Među pripadnicima obiteljskoga ogranka u Perastu 1760-ih spominje se Ivan kao jedan od predstavnika zajednice građana i pučana koji traže udio u općinskoj upravi, 1784. članovi obitelji primljeni su u bratstva (tzv. kazade) Studeni i Rajković, 1797. u bratstvo Vukašević, a Krsto je 1798. zabilježen kao član općinskoga vijeća. Potomci obitelji žive i danas.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
KOSOVIĆ. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/10212>.