BADALIĆ, Hugo

BADALIĆ, Hugo, pjesnik, prevodilac i libretist (Slavonski Brod, 18. IX 1851 — Zagreb, 4. V 1900). Potječe iz činovničke obitelji od oca Tome i majke rođ. Pleyel. Osnovnu školu je polazio u Brodu i Kostajnici, a gimnaziju je završio u Zagrebu. Klasičnu filologiju studirao je i završio u Beču 1874, pa je te godine postavljen za namjesnog učitelja velike gimnazije u Zagrebu. God. 1879. premješten je na gimnaziju u Rijeci, a 1882. vraćen u Zagreb na gornjogradsku veliku gimnaziju. Godinu dana kasnije postavljen je za direktora ženskog liceja, a 1896. je direktor zagrebačke donjogradske velike gimnazije. Od 1884. je bio u odboru MH. — U gimnaziji je uređivao đački list Liljan i u njemu 1867. objavio prvu pjesmu Berba. U književnosti se javio pjesmom Dragin stan (Vienac, 1874, 8), a odmah zatim baladom Panem et circenses (Vienac, 1874, 13) kojom se proslavio zbog njezinih političkih aluzija. Iste mu je godine bečki studentski almanah Velebit objavio pjesmu Sliepac-guslar i lovac, romancu Bolna djevojka, odu Lj. Gaju i malu raspravu Kako je Osmana nadopunio Sorkočević, a kako Mažuranić. Otad se pjesmama i prozom javljao u publikacijama: Vienac (1874–1897, 1900), Novine Horvatzko-Slavonsko-Dalmatinske (1875, 1895, 1900), Agramer Tagblatt (1877, 1895, 1896, 1891), Pozor (1884, 1891, 1893, 1900), Hrvatska (Zagreb 1885, 1888, 1893), Zvonimir (1886, 1888), Il Nazionale (1887, 1888, 1895), Napredak (Zagreb 1888, 1889, 1893), Luna Agramer Zeitung (1893, 1895, 1900), Pobratim (1893/1894, 1895/1896, 1897/1898), Prosvjeta (Zagreb 1893, 1895, 1900), Die Drau (1895, 1897), Hrvatsko pravo (1900) i dr. U Hrvatskom domu 1876. objavio je libreto Nikola Šubić Zrinjski (prema drami Th. Körnera) koji je uglazbio I. Zajc, a kazalište izvelo 4. XI 1876. Za Zagrebačko kazalište preveo je libreto Meyerbeerovih Hugenota, Shakespeareova Koriolana (1889, 1905², 1917³, 1929⁴) i odlomke Goetheova Fausta (Prosvjeta, 1894). Za MH uredio je više izdanja; važne su narodne pjesme i zbirka Hrvatska antologija (1892). Za Hrvatsku čitanku za više razrede srednjih škola F. Petračića napisao je, s I. Brozom, Poetiku i stilistiku (Zagreb 1888. te više ponovljenih izdanja). Autor je i predgovora Folnegovićeva izdanja sabranih pjesama A. Palmovića (1883). Pjesmu Ja ne znam što je majka mila uglazbio je i popularizirao J. Hatze. Pjesme su mu prevođene na njemački, ruski, slovački i esperanto. Časopisi Život (1900), Spomen-cvijeće (1900) i Nada (1901) objavili su radove iz njegove ostavštine. Pjesmama je uvršten u zbornike Majka (1973), Danica (1973) te u antologiju hrvatskog pjesništva za djecu Vječnotraž (1975). — Nazvan je epigonom Šenoe i Harambašića jer je pjevao u stilu davorija i budnica po ukusu malograđanske sredine XIX st. želeći unijeti u hrvatsku književnost klasični stih (M. Cihlar Nehajev).