KOŠUTIĆ, Ivan

KOŠUTIĆ, Ivan (Ivo), novinar i publicist (Punitovci kraj Đakova, 21. V. 1921 — Zagreb, 12. III. 1998). Završio srednju gospodarsku školu u Križevcima 1941. te Domobransku akademiju u Zagrebu. Kao intendantski poručnik služio u Sarajevu, nakon rata radio na poljoprivrednim dobrima u Viškovcima, Daruvaru i Osijeku, surađivao u Glasu Slavonije i Borbi, 1950. postao dopisnikom Nove poljoprivrede i ubrzo prešao u Vjesnik, bio mu riječki dopisnik i od 1955. u Zagrebu suradnik pa urednik rubrike (neko vrijeme i član redakcije Večernjega vjesnika). Od 1960. novinar Vjesnika u srijedu, a od 1962. direktor Novinsko-izdavačkoga poduzeća »Stvarnost«, na kojem je položaju, među ostalim, podupro objavljivanje djela J. Horvata i Marije Jurić Zagorke te Biblije (1968). Vrativši se 1971. u Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće »Vjesnik«, za koje je potkraj 1960-ih razradio program redakcije Romani i stripovi, bio je direktor i glavni urednik Vjesnikove press agencije do umirovljenja 1981. Prilozima, uglavnom podlistcima o II. svjetskom ratu, napose njegovoj pomorskoj sastavnici, javljao se i u periodicima Novinar (1952), Vjesnik u srijedu (1953), Plavi vjesnik (1956), Komunist (1957), Arena (1963) i Rad (1966), 1970-ih redovito je surađivao u Izboru, a o gospodarstvu i turizmu pisao je u publikacijama Stanje i perspektiva izdavačke djelatnosti u gradu Zagrebu (Zagreb 1969) i UT – Ugostiteljstvo i turizam (1990); zastupljen u djelu Izbor 1940–1990. Tekstovi, slike i karikature novinara »Vjesnikovih« listova (Zagreb 1990). Publicistički je obradio sudbinu jugoslavenskih trgovačkih brodova 1939–45 (1957) i gusarenje sjevernojadranskih stanovnika od Ilira do uskoka (1971), prikazavši ih kao branitelje domovine. Nakon 1990. posvetio se povijesti hrvatskoga domobranstva i NDH, o čem je objavio dva djela bez znanstvenoga aparata – priznajući mu reportažnu čitljivost, trud u prikupljanju sjećanja te nastojanje da se obuhvati svagdašnjica, osim strukturnih nedostataka većina ocjenitelja zamjerila mu je nekritički pristup, neki i prešućivanje ustaškoga terora – podlistke u Večernjem listu (1993) i Hrvatskom domobranu (1997–98) te članak u Hrvatskoj reviji (1995). Napisao i promidžbenu crticu o poljoprivrednim zadrugama (Ilustrirani vjesnik, 1951), uspjelu znanstvenofantastičnu novelu o utjecaju tehnologije na budućnost čovječanstva (Sirius, 1978) te osvrt na pripremu spomenute Biblije (Bogoslovska smotra, 1994; pretisak u: Diaconus Verbi. Marijan Jerko Fućak 1932.–1992. Zagreb 1995). Spominje se kao koscenarist filma Službeni položaj F. Hadžića (1964). Rukopis drugoga dijela njegove knjige o zbivanju u NDH nakon 10. IV. 1943. nalazi se u sina mu Krunoslava.