Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KOTNIK, Josip, elektrotehnički inženjer i astronautički stručnjak (Plaški, 21. III. 1923 — Rijeka, 20. VIII. 1990). U Zagrebu završio srednju tehničku školu 1941, diplomirao 1954. na Tehničkom fakultetu i doktorirao 1965. tezom Mikrostrojevi sa permanentnim magnetima primijenjeni u specijalnim uređajima na Elektrotehničkom fakultetu, a 1970. diplomirao i na Ekonomskom fakultetu. God. 1943. priključio se partizanima te nakon rata ostao u JA u činu mornaričkoga pukovnika. Specijalizirao se 1954–56. u elektrotehničkim kompanijama Siemens (Njemačka) i Metropolitan-Vickers (Velika Britanija) te u njemačkoj ratnoj podmorničkoj luci Kiel. God. 1954–57. radio kao inženjer na izgradnji i obnovi električne mreže duž jadranske obale i bio glavni projektant ratne luke Lora u Splitu, od 1957. voditelj Odjela dirigiranih projektila u Raketnom institutu u Beogradu. Od 1961. u Zagrebu je voditelj Odjela za podvodna oružja Brodarskoga instituta, a nakon demobilizacije 1968. službe za industriju, rudarstvo, građevinarstvo i promet u Privrednoj komori i honorarni nastavnik na poslijediplomskom studiju Elektrotehničkoga fakulteta. God. 1974–76. zaposlen u poduzeću Buje-export u Zagrebu, a od 1977. nastavnik na katedri za tehniku svemirskih letova na Tehničkom sveučilištu u Münchenu. Znatan je njegov prinos automatizaciji vojnih uređaja i razvoju raketne tehnike. Konstruirao je žiroskop na pogon sinkronim strojem s aksijalno magnetiziranim feritnim magnetima, primijenjen u američkom svemirskom programu Apollo. Istraživao je prijenos informacija preko satelita, mogućnosti odlaganja nuklearnoga otpada u svemir te radio na projektu istraživanja Marsa korištenjem njegovih energetskih izvora. Surađivao u izgradnji najveće amaterske trostupanjske rakete u svijetu i bio glavni izvršitelj njezina lansiranja 1967. na Fruškoj gori. Pratio je četiri leta misije Apollo u Cape Canaveralu i bio komentator svemirskih letova i izravnoga prijenosa spuštanja na Mjesec 1969. Kao predsjednik Savjeta za informatiku RH pridonio je osnivanju Sveučilišnoga računskoga centra 1971. Sudjelovao na međunarodnim znanstvenim i stručnim kongresima, bio suradnik časopisa Journal of the British Interplanetary Society (London 1978), objavljivao znanstveno-popularne članke te popularizirao znanost i tehniku u radijskim i TV emisijama. Napisao je knjigu Čovjek u svemiru (Zagreb 1968, dva izd.), skripta Teorija mikrostrojeva sa permanentnim magnetima (Zagreb 1978), pogovor u knjizi J. Vernea Put na Mjesec: od fantazije do Apolla (Zagreb 1969), predgovor u knjizi Misterij letećih tanjura (Zagreb 1987), a sjećanja na partizanske dane te ratna i poslijeratna stradanja sažeo je u knjizi Svi umiru jednako (Zagreb—Ljubljana 1990). S I. S. Lisevičem uredio i napisao predgovor u knjizi Poruke kroz vrijeme (Zagreb 1981). Bio je član Ancient Astronaut Society od 1976, od 1985. dopisni član Odjela inženjerskih znanosti Međunarodne astronautičke akademije (IAA) te od 1988. član njezina Odbora za istraživanje međuzvjezdanoga prostora. Suosnivač, prvi tajnik 1963–67. i predsjednik 1969–72. Astronautičkoga i raketnoga društva Hrvatske.

LIT.: Zapažena emisija na televiziji: Trenutak spoznaje. Istraživanje svemira – za ili protiv. Čovjek i svemir, 16(1972–73) 2, str. 10–14. — F. Deranja: Mali zeleni postoje (razgovor). Glas Istre, 43(1986) 22–23. III, str. 9. — (Nekrolozi): R. Aleksa, Vjesnik, 50(1990) 23. VIII, str. 12. — F. Deranja, Novi list, 44(1990) 22.VIII, str. 24. — Tehnički fakulteti 1919.–1994. Zagreb 1994, 98. — J. Sedlak: Kotnikov dom u Novom ujedinjavao je znanstvenike istoka i zapada (razgovor). Novi list, 53(1999) 26. VII, str. 9.
 
Robert Krog (2009)