Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KEŠELJEVIĆ-GAVRILOVIĆ, Jelena, glumica (?,22. X. 1894 — Sarajevo, 20. I. 1962). U Zagrebu započela glazbenu izobrazbu uz potporu S. Albinija, ubrzo se u Karlovcu pridružila putujućoj družini M. Stojkovića, s kojom je stekla prva glumačka iskustva nastupajući u Hrvatskoj i BiH. God. 1919. pridružila se družini N. Hajduškovića i R. Dinulovića te proputovala Bosnu, Dalmaciju i Crnu Goru, a 1920. kao formirana glumica s bogatim repertoarom naivka i heroina angažirana je u sarajevskom Narodnom pozorištu, u kojem je nastupala do umirovljenja 1960. Zapažena je u ulogama ljubavnica kao što su Olga (M. Predić, Golgota, 1922) i Gospođica Julija (A. Strindberg, 1925) te kao Anđelija (I. Vojnović, Smrt majke Jugovića, 1922), Ismena (Sofoklo, Antigona, 1922), Ana (M. Gorki, Na dnu, 1922), Maša (L. N. Tolstoj, Živi leš, 1922), Ajiša (S. Ćorović, 1923), Toska (V. Sardou, 1926) i Elektra (H. von Hofmannsthal, 1927). God. 1936. proslavila je 25. obljetnicu rada kao Gospođa Alving (H. Ibsen, Sablasti) te nastavila graditi uloge iz svjetskoga repertoara: Marija Stuart (F. Schiller, 1936), Veronika (A. Nielsen, Kontušovka, 1936), Gospođa Frola (L. Pirandello, Tako je ako vam se čini, 1938), Pelagija Jergovna (A. N. Ostrovski, Sirotinja nije grijeh, 1938). Bila je omiljena kao interpretatorica Arife (A. Muradbegović, Na Božjem putu, 1941), a na gostovanju u Zagrebu 1944. oduševila je kajkavskom ulogom Jage Trpotec (K. Mesarić, Gospodsko dijete). Među zapaženima su njezine uloge majka (Pirandellova Majka u Šest lica traži autora, 1928; Vojnovićeva Stana u Smrti majke Jugovića, 1930; Maughamova Gospođa Tabret u Svetom plamenu, 1932; Ogrizovićeva Hasanaginica, 1946. i 1954) te uloge u kojima je do izražaja dolazila njezina karakterna komika s primjesama grotesknoga (Molièreove Elmira i Philaminte u Tartuffeu, 1933. i Učenim ženama, 1941; Sara u Pokondirenoj tikvi J. S. Popovića, 1934; Šarlota u Višnjiku A. P. Čehova, 1939; Gurmižska u Šumi Ostrovskoga, 1941; Živka u Gospođi ministarki B. Nušića, 1947). Nastupala je u opereti (Kornelija u Barunu Trenku J. E. Tomića i Albinija, 1933) i igrala u filmovima (S. Vorkapić, Hanka, 1955; V. Bulajić, Vlak bez voznog reda, 1955). Potvrdila se vrsnom glumačkom tehnikom u ulogama širokoga raspona kao jedna od najboljih glumica sarajevskoga kazališta.

LIT.: M. Veljković: Dve premijere u Sarajevu. Comoedia (Beograd), 4(1925) 14, str. 22–23. — B. Jevtić (B. J.): Jelena Kešeljević. Razgovor uz bolesničku postelju. Jugoslavenski list, 10(1927) 19. II, str. 2–3. — E. Finci (F.): Jedan zasluženi glumački jubilej. Pravda (Beograd), 32(1936) 8. X, str. 9. — J. Palavestra: Pred jubilej gđe Kešeljević, prvakinje našeg pozorišta. Jugoslavenski list, 19(1936) 27. IX, str. 6. — V. Jurčić (Theatralis): Izvrsna izvedba Molièreove komedije Učene žene. Sarajevski novi list, 1(1941) 10. XII, str. 6. — K. Mesarić (-m.): Gostovanja odličnih članica sarajevskog kazališta. Hrvatska pozornica, 1943–44, 31, str. 8–10. — S. Pašalić: Umrla Jelena Kešeljević. Oslobođenje, 19(1962) 22. I, str. 5. — Narodno pozorište Sarajevo 1921–1971. (Sarajevo 1971).
 
Lucija Ljubić (2009)