Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KOVAČ, Ante, novinar, pisac i političar (Vrbanja, 23. V. 1897 — Beograd, 15. IX. 1972). Maturirao 1916. u Vinkovcima. Te godine mobiliziran u austro-ugarsku vojsku, zarobljen na istočnom bojištu i pristupio Dobrovoljačkomu korpusu SHS. Vrativši se potkraj 1918. u domovinu, do 1921. studirao pravo u Beogradu i Zagrebu. U mladosti pristaša Starčevićeve stranke prava, na poč. 1920-ih djelovao u Demokratskoj stranci, od 1924. u SDS, koju napušta na početku Šestosiječanjske diktature; biran u Narodnu skupštinu na listama P. Živkovića (1931; obnašao dužnost skupštinskoga tajnika), od 1933. kao član Jugoslavenske nacionalne stranke, B. Jevtića (1935) i M. Stojadinovića (1938), premda ga je prethodno kritizirao zbog vanjske politike i napuštanja integralnoga jugoslavenstva (»Sretna zvezda« g. dra Milana Stojadinovića. Zagreb 1938). Bio je tajnik Saveza dobrovoljaca za Hrvatsku i Slavoniju 1920–21, glavni urednik zagrebačkih dnevnika Pokret 1921–24. i Riječ 1927–31 (1924–27. član uredništva; od 1929. suvlasnik tjednika, mimo dotadašnjega konzorcija) te tjednika Jugoslovenske novine 1937–39, član uredništva beogradskoga Vremena 1940–41, za II. svjetskoga rata u njemačkom zarobljeništvu, potom opet u Beogradu novinar Duge, 1946–52. Glasa, Radio-Jugoslavije i od 1954. do umirovljenja 1958. urednik na Radio-Beogradu. Ponajviše u matičnim periodicima objavio više od 1000 humoreska, satiričnih kozerija, parodija, epigrama i aforizama, često u službi političkoga komentara, koje je pak pisao i u formi uvodnika, pri čem odabir ekavskoga mjesto ikavskoga izričaja zavičaja, čiji je leksik naglašeno rabio, u razdoblju podupiranja SDK nije tumačio integracijskim već stilskim razlozima (Riječ, 1928, 71). Pisao je i ljubavne te domoljubne pjesme, pripovijetke, ratna sjećanja, putopise, književne, kazališne i filmske kritike te nekrologe. Svoje doživljaje 1916–18. obradio je u prozi izrazita političkoga naboja, kroz perspektivu konfliktnoga subjekta, s naturalističkim pa i groteskno-ekspresionističkim prizorima (prikupljeno u knjizi Impresije iz jedne epohe. Zagreb 1923), a pretežno u okolinu jugoslavenskih dobrovoljaca, no s pojačanom erotskom sastavnicom, smještena je i zbirka pripovijetka Sentimentalna putovanja boga Marsa (Zagreb 1928). Ta je sastavnica, nerijetko s ironijskim elementima što ih unosi u motiviku idiličnoga odrastanja na selu, zastupljena i u knjizi Milovanje u pesmi i prozi (Zagreb 1923). God. 1925. o jezičnim je i političkim shvaćanjima polemizirao s M. Krležom. Namjera svojevrsne rezignirane revizije dijela opusa može se 1930-ih iščitati u povratku nekim temama, primjerice vlastitu zarobljivanju (Riječ, 1930, 48). Nakon 1945. javljao se uglavnom publicističkim prilozima, katkad memoarske naravi, o ratu 1914–18, srpskim i hrvatskim književnicima, novijoj povijesti Srijema, novinarstvu te jugoslavenski usmjerenom omladinskom pokretu. Radijski parodijski tekstovi u svezi s rezolucijom Informbiroa tiskani su mu u nizu Vesela pozornica, 1–3 (Beograd 1950), prigodna studija o Milanu Dobrovoljcu »kao rukopis« Jubilej kajkavskog pesnika u Beogradu (Beograd 1959), a najpotpuniji autobiografski zapisci u Godišnjaku Ogranka Matice hrvatske Vinkovci (1968). Surađivao je, među ostalim, u izdanjima Pobratim (1913–14, 1916), Svjetlost (1913–15), Vinkovci i okolica (1913–15), Koprive (1914, 1919–21, 1928–32, 1936), Srpske novine (Krf 1917–18), Jugoslavenski svijet (New York 1918), Napred–En avant (Bizerta 1918), Savremenik (1919–20), Koprive (kalendar, 1921–22), Novosti (1921, 1929, 1931–35), Jugoslavija (kalendar, 1922; urednik), Jadranska straža (1923–24, 1931), Jugoslavenska njiva (1923–26), Mladost (1923 –26), Večernja pošta (1923, 1928), Narodno kolo (1926, 1929), Kulisa (1928–31), Književne novine (1930), Godišnjak Matice srpske (Novi Sad 1931), Narodne novine (1931–32, 1935), Zabavnik (kalendar, 1931–35, 1937), Beli orao (kalendar, 1932), Letopis Matice srpske (Novi Sad 1956–59), Korijen (1957), Sremske novine (Srijemska Mitrovica 1963–64, 1966), Revija (1964), Prosvjeta (1968) i Županjski zbornik (1971) te beogradskim periodicima Srpski književni glasnik (1921), Reč (1925), Vreme (1929–31, 1935–36, 1939), Radio Beograd (1940), 20. oktobar (1945), Duga (1951, 1953), Naša štampa (1952, 1955, 1957, 1960, 1964), Republika (1952, 1954–56), Grafički rad (1953, 1958), Crvena zvezda (1954–58), Invalidski list (1957–62), Narodna armija (1958), Novosti (1959), Danas (1961), NIN (1962, 1968) i u Enciklopediji Jugoslavije LZ. Izbor iz njegovih djela priredio je G. Rem (Milovanje u stihu i prozi. Vinkovci 1994), prikaz susreta kralja Aleksandra s dobrovoljcima pretiskan mu je u Dobrovoljačkom glasniku (Beograd 2005). Rukopis Znameniti Srijemci – Mala srijemska enciklopedija čuva mu se u rukopisnom odjelu MS u Novom Sadu. Potpisivao se i kao A. K., A. K. Srijemac, Abderićanin, Aferim, Ak., Habakuk, Ivo Rudanić, Iznebuh, j..A..N., Jedan Našičar, Pera Larmadžija, pf., Pfificus, Rođo iz Srijema te Stari ratnik.

LIT.: I. Nevistić: (O knj. Milovanje). Jugoslavenska njiva, 7(1923) II/1, str. 35–36. — (O knj. Impresije): J. Schlegel (Schl. ml.), Zagreber Tagblatt, 38(1923) 27. X, str. 11. — Đ. Vilović (Đ. V-ć), Večernja pošta, 3(1923) 4. XII, str. 2. — G. Krklec (G. K.), Srpski književni glasnik (Beograd), 1924, XI/6, str. 473. — R. Mandl (Aldo M), Narodne novine, 101(1935) Uskrs, str. 8. — (O knj. Sentimentalna putovanja): J. Bogner, Vijenac, 6(1928) VIII/3, str. 131–132. — J. Ivakić, Novosti, 22(1928) 17. I, str. 7. — R. Maixner (M.), Obzor, 59(1928) 14. I, str. 2. — B. Miljković (B. M.), Srpski književni glasnik, 1928, XXIII/2, str. 155 –156. — B. Tokin, Letopis Matice srpske (Novi Sad), 102(1928) CCCXV/3, str. 480. — M. Durman (D.): »Literarni« raport Ante Kovača. Književnik, 4(1931) 2, str. 95–96. — Komšija Rac: Pričanje o Pfificusu… Koprive, 28(1931) 25, str. 487. — Kulturni Zagreb u »Vremenu«. Hrvatska revija, 4(1931) 2, str. 132 –134. — J. Korda: Odesa—Arhangelsk—Solun. Iz života ratnih dobrovoljaca. Osijek (1937), 40. — J. Horvat: Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939. Zagreb 1962, 397. — I. Balentović (ib): Ante Kovač. Susreti, 2(1968) 4, str. 9–10. — M. Stefanović: Kovač, Ante (s popisom suradnje i lit.). Leksikon pisaca Jugoslavije, 3. Novi Sad 1987. — M. Šicel (M. Šel.): Kovač, Ante. Krležijana, 1. Zagreb 1993, 482–483. — I. Peršić: Kroničarski spisi. Zagreb 2002. — B. Novak: Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću. Zagreb 2005. — Djelomična bibliografija do 1941. u: Bibliografija rasprava i članaka LZ, 1, 3, 8, 11, 16–17. Zagreb 1956–2004.
 
Filip Hameršak (2009)